Roman “Majstor i Margarita” ruskog autora Michaila Bulgakova jedno je od najvažnijih djela 20. stoljeća. Ovo kompleksno i višeslojno djelo spaja elemente fantastike, filozofije i satire, istražujući teme poput ljubavi, umjetnosti, moći i moralnosti. Radnja se odvija u Moskvi 1930-ih godina, a centralni likovi su Majstor, neuspjeli pisac, i Margarita, njegova odana ljubavnica.
Priča započinje dolaskom misteroznog stranog posjetitelja, đavola u ljudskom obliku, poznatog kao Woland, u Moskvu. Woland, uz svoju ekipu neobičnih likova, uključujući vješticu Heli i dosjetljivog pomoćnika Behemota, stvara kaos u gradu, razotkrivajući licemjerje i korupciju sovjetskog društva. Njihovi su postupci često smiješni, ali i izuzetno kritični prema društvenim normama i pravilima koja vladaju u to vrijeme.
Glavni narativ prati Majstora, koji je napisao roman o Pontiju Pilatu, rimskom upravitelju Judeje, koji se suočava s dilemama oko pravde i istine. Ovaj roman unutar romana služi kao paralela i kontrast prema Majstorovoj vlastitoj borbi s cenzurom i neprepoznavanjem u sovjetskom društvu. Majstorova neuspješna potraga za prihvaćanjem i ljubavlju dovodi do njegova psihičkog sloma, a on završava u psihijatrijskoj bolnici, gdje se bori s vlastitim demonima.
Margarita, koja ostaje vjerna svom voljenom Majstoru, odlučuje mu pomoći i sklopiti pakt s Wolandom. Ona postaje vještica, što joj omogućava da se transformira i preuzme aktivnu ulogu u spašavanju svog voljenog. Kroz svoju transformaciju, ona simbolizira snagu ljubavi i odanosti, ali i žrtvu koju je spremna podnijeti zbog svog voljenog. Njezina borba protiv zla, koju predstavlja Woland, također odražava širi sukob između dobra i zla, slobode i represije.
Jedna od najuzbudljivijih scena u romanu je Bal kod Wolanda, gdje se okupljaju duhovi i likovi iz prošlosti, a Margarita igra ključnu ulogu kao domaćica. Ovaj bal je osmišljen kao groteskna parodija na društvene norme i moralne vrijednosti, gdje se ističe apsurdnost ljudskih želja i ambicija. Osim toga, ovaj događaj služi kao vrhunac sukoba između ljudske prirode i nadnaravnog, pokazujući kako se ljudi suočavaju s vlastitim slabostima i ambicijama.
Kroz cijeli roman, Bulgakov koristi simboliku i alegoriju kako bi istražio teme slobode, umjetnosti i istine. Njegovo djelo postavlja pitanja o prirodi stvarnosti i percepciji, te o tome što znači biti umjetnik u represivnom društvu. “Majstor i Margarita” često se interpretira kao kritika totalitarizma, posebno s obzirom na kontekst u kojem je napisano. Bulgakov je sam bio žrtva cenzure i represije, a kroz lik Majstora izražava svoju bol i frustraciju zbog nemogućnosti izražavanja.
Roman završava simboličkim pomirenjem između Majstora i Margarite, koji se ponovno ujedinjuju u vječnom miru, slobodni od zemaljskih patnji. Ova završna scena naglašava snagu ljubavi i umjetnosti, kao i mogućnost iskupljenja. “Majstor i Margarita” ostaje vječna tema za raspravu i analizu, a njegova kompleksnost i dubina čine ga jednim od najvažnijih djela svjetske književnosti.
U konačnici, “Majstor i Margarita” nije samo roman o ljubavi i umjetnosti, već i duboka refleksija o ljudskoj prirodi, društvenim normama i moralnim pitanjima koja su i danas aktualna. Bulgakovljevo majstorsko pripovijedanje i bogatstvo likova čine ovo djelo nezaobilaznim za sve ljubitelje književnosti.
