U današnjem svijetu, gdje su tehnologija i urbani život postali norma, često zaboravljamo na bogatstvo koje nosi život na selu. Tema koju ćemo obraditi jest moj rodjak sa sela, a kroz njega ćemo istražiti kako su ruralni korijeni oblikovali naš odnos i kako su ta iskustva oblikovala našu percepciju svijeta.
Moj rodjak, Marko, odrastao je u malom selu u Hrvatskoj, okružen prirodom i tradicijom koja se prenosi s koljena na koljeno. Njegovo djetinjstvo bilo je ispunjeno igrom u prirodi, pomoći u obiteljskom gospodarstvu i učenju vrijednosti zajedništva. Dok sam ja, odrastajući u gradu, bila okružena betonom i brzim načinom života, Marko je imao priliku razviti posebnu povezanost s prirodom.
Svaki put kada sam ga posjetila, bila sam fascinirana njegovim pričama o životu na selu. Dok smo sjedili na terasi njegove kuće, pili domaći sok od šipka i gledali zalazak sunca, pričao mi je o radu na polju, o životinjama koje su čuvale obitelj i o običajima koji su se održavali kroz generacije. U tim trenucima, shvatila sam koliko je važno očuvati te tradicije i koliko one obogaćuju naš život.
Marko mi je često pričao o važnosti zajednice u njegovom selu. Svi su se poznavali, pomagali jedni drugima u teškim vremenima i zajedno slavili radosti. Ovaj osjećaj zajedništva bio je nešto što sam rijetko viđala u gradu, gdje su ljudi često otuđeni i fokusirani na vlastite živote. Marko bi me podsjetio da su u malim mjestima ljudi često bliži jedni drugima i da se vrijednosti prijateljstva i podrške mnogo više cijene.
Jedna od stvari koja me posebno impresionirala bila je Markova strast prema radu s rukama. Dok je u gradu život često usredotočen na intelektualne aktivnosti, moj rodjak je njegovao vještine koje su se prenosile kroz obitelj. Bio je vješt u obradi drva, znao je napraviti namještaj i često me uključivao u svoje projekte. U tim trenucima, osjećala sam se povezano s tradicijom i naslijeđem, a istovremeno sam učila nešto novo o kreativnosti i upornosti.
Život na selu također je Marku pružio priliku da razvije ljubav prema prirodi. Njegove šetnje šumom, branje plodova i učenje o biljkama i životinjama postali su dio njegovog identiteta. Svaki put kada smo odlazili u prirodu, Marko mi je pokazivao različite vrste drveća, biljaka i životinja, objašnjavajući mi njihovu ulogu u ekosustavu. Ove lekcije o prirodi nisu bile samo edukativne, već su mi pomogle da razvijem dublje poštovanje prema okolišu i važnosti očuvanja prirode.
Osim toga, moj rodjak sa sela često bi me poticao na razmišljanje o održivosti. Govorio mi je o važnosti ekološkog uzgoja i kako se može živjeti u skladu s prirodom. Njegova filozofija bila je jednostavna: manje je više. Uvijek je naglašavao kako je važno cijeniti ono što imamo i koristiti resurse mudro. Ova perspektiva bila je osvježavajuća u usporedbi s potrošačkim načinom života u gradu.
Na kraju, moja veza s Markom i njegovim životom na selu naučila me mnogo o životu, vrijednostima i važnosti održavanja tradicija. Njegove priče, vještine i ljubav prema prirodi oblikovale su moj pogled na svijet i potaknule me da cijenim jednostavne stvari. U ovom ubrzanom svijetu, gdje često zaboravljamo na osnovne životne vrijednosti, Markova priča podsjeća nas na ljepotu i bogatstvo koje život na selu može pružiti.
