U današnjem svijetu, gdje se često suočavamo s izazovima poput socijalne isključenosti, ekonomske krize i emocionalne udaljenosti među ljudima, pitanje empatičnog društva postaje sve relevantnije. Empatija, sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja drugih, ključna je za izgradnju zdravih i povezanih zajednica. U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, postoje brojne prepreke, ali i mogućnosti za razvoj empatičnog društva.
Hrvatska, zemlja bogate povijesti i kulturne raznolikosti, suočava se s izazovima koji utječu na međuljudske odnose. Ekonomija, koja se oporavlja od posljedica Domovinskog rata i globalnih kriza, često dovodi do stresa i tjeskobe među građanima. Mnogi ljudi se bore s nesigurnošću glede zaposlenja i financijske stabilnosti, što može rezultirati smanjenjem empatije prema drugima. U takvim uvjetima, ljudi se često povlače u sebe, fokusirajući se na vlastite probleme umjesto da pružaju podršku onima oko sebe.
No, postoje i pozitivne inicijative i pokreti unutar društva koji teže jačanju empatije. U posljednje vrijeme, razne nevladine organizacije i lokalne zajednice provode projekte usmjerene na socijalnu pravdu, podršku ranjivim skupinama i promicanje volonterizma. Takve aktivnosti ne samo da pomažu onima kojima je pomoć potrebna, već i potiču volontere na razvijanje empatije. Kada ljudi aktivno sudjeluju u pomaganju drugima, oni često postaju svjesniji vlastitih privilegija i izazova s kojima se drugi suočavaju.
Osim nevladinih organizacija, važnu ulogu u izgradnji empatičnog društva imaju i obrazovne institucije. U školama se može poticati empatija kroz kurikulume koji uključuju emocionalnu inteligenciju, rad u grupama i projekte koji zahtijevaju suradnju i razumijevanje. Učenje o različitim kulturama i životnim okolnostima može pomoći mladima da razviju suosjećanje prema drugima. Obrazovanje o socijalnim pitanjima, kao što su siromaštvo, diskriminacija i mentalno zdravlje, može pridonijeti razvoju empatije u društvu.
Osim obrazovanja, važno je da i mediji igraju pozitivnu ulogu u promicanju empatije. Mnogi hrvatski mediji već izvještavaju o ljudskim pričama i iskustvima koja otvaraju oči čitateljima i gledateljima, potičući ih da razmišljaju o životima drugih. Mediji imaju moć oblikovati percepciju i stavove, a kada se fokusiraju na pozitivne primjere empatije i solidarnosti, mogu inspirirati ljude da se ponašaju na sličan način.
No, unatoč svim naporima, postoje i izazovi koje treba prevladati. U društvu gdje su podjele na temelju političkih uvjerenja, etničke pripadnosti ili socijalnog statusa prisutne, empatija može biti teška. Osobe koje se ne slažu s našim stavovima često se doživljavaju kao protivnici, a ne kao ljudi s vlastitim osjećajima i iskustvima. Ključno je raditi na smanjenju tih podjela i poticati dijalog među različitim skupinama u društvu. Otvorena komunikacija i spremnost na slušanje drugih mogu značajno pridonijeti izgradnji empatije.
Kako bi Hrvatska postala empatično društvo, svi građani, institucije i organizacije moraju surađivati. Svaki pojedinac može pridonijeti stvaranju boljeg društva tako što će se truditi razumjeti i pomoći drugima. Bez obzira na to je li riječ o malim gestama poput pomoći susjedu ili većim projektima koji uključuju volonterizam i društvenu pravdu, svaki korak prema empatiji je važan. U konačnici, empatično društvo ne koristi samo onima kojima je pomoć potrebna, već i onima koji pomažu, stvarajući osjećaj zajedništva i povezanosti koji je ključan za zdravlje društva kao cjelina.
