Ugovor o doživotnom uzdržavanju je pravni instrument koji se koristi za reguliranje odnosa između davatelja uzdržavanja i primatelja uzdržavanja. Ovaj oblik ugovora omogućuje jednoj strani, obično starijoj osobi, da osigura svoje osnovne životne potrebe u zamjenu za prijenos nekretnine ili imovine na drugu stranu. Međutim, postavlja se pitanje može li se takav ugovor poništiti, a odgovor na to pitanje može biti složen.
Prema hrvatskom zakonodavstvu, ugovor o doživotnom uzdržavanju reguliran je Zakonom o obveznim odnosima, koji propisuje uvjete pod kojima se takav ugovor može poništiti. Postoji nekoliko situacija koje mogu dovesti do poništenja ugovora, a one su povezane s pravnim manama, nepoštenim postupcima ili promjenom okolnosti.
Jedan od najčešćih razloga za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju je manjak sposobnosti jedne od strana. Ako se utvrdi da davatelj uzdržavanja nije bio sposoban za sklapanje ugovora u trenutku potpisivanja, tj. da nije bio svjestan pravnih posljedica ili nije imao mentalnu sposobnost, takav ugovor može biti poništen. Slično tome, ako se utvrdi da je primatelj uzdržavanja bio prisiljen ili prevaren da potpiše ugovor, također se može tražiti njegovo poništenje.
Još jedan važan aspekt koji se može uzeti u obzir jest poštivanje načela savjesnosti i poštenja u sklapanju ugovora. Ako se dokaže da je jedna strana iskoristila svoj položaj ili znanje kako bi prevarila drugu stranu, to može biti osnova za poništenje ugovora. U praksi, ovo se može odnositi na situacije kada je davatelj uzdržavanja bio pod velikim pritiskom ili pod utjecajem straha prilikom sklapanja ugovora.
Osim pravnih mana, promjena okolnosti također može igrati ulogu u poništenju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Na primjer, ako se financijska situacija jednog od sudionika drastično promijeni, to može dovesti do situacije u kojoj ugovor više nije pravedan ili održiv. U takvim slučajevima, stranka koja se osjeća oštećenom može zatražiti reviziju ili poništenje ugovora.
Treba napomenuti da se poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju ne može dogoditi samo na zahtjev jedne strane. U većini slučajeva, potrebno je pokrenuti pravni postupak u kojem će se utvrditi sve relevantne okolnosti i pružiti dokazi o razlozima za poništenje. Sud će tada donijeti odluku na temelju prikupljenih dokaza i zakonskih odredbi.
U praksi, postupak poništenja ugovora može biti dugotrajan i složen, a često uključuje i dodatne troškove. Osim toga, stranke trebaju biti svjesne da poništenjem ugovora o doživotnom uzdržavanju mogu izgubiti određene benefite, kao što su pravo na životni prostor ili druge vrste uzdržavanja koje su bile dogovorene. Iz tih razloga, prije nego što se odluče na poništenje ugovora, stranke bi trebale razmotriti sve mogućnosti i savjetovati se s pravnikom.
U zaključku, ugovor o doživotnom uzdržavanju može se poništiti, ali to zahtijeva valjane razloge i pravni postupak. S obzirom na složenost ovog pitanja, preporučuje se konzultacija s pravnikom koji ima iskustva u ovom području kako bi se dobile jasne informacije o pravnim mogućnostima i potencijalnim posljedicama poništenja ugovora.
