Nikola Rokvić je ime koje se u hrvatskoj glazbenoj sceni često spominje, a njegovi stihovi su ostavili dubok trag u srcima mnogih ljubitelja muzike. Pjesme koje je izvodio obiluju emocijama i ljubavnim temama koje su univerzalne i lako razumljive. Jedan od najpoznatijih stihova koji se veže uz njegovo ime jest: “Koliko sam usana poljubio?” Ovaj stih nije samo fraza; on predstavlja duboku potragu za ljubavlju i smislom u životu.
U vremenu kada se čini da su prave emocije zamijenjene prolaznim vezama i površnim druženjima, Rokvićevi stihovi vraćaju nas u vrijeme kada je ljubav bila jednostavna, iskrena i bezuvjetna. Njegove pjesme često govore o nostalgiji, sjećanjima na prošle ljubavi i o tome koliko su usana poljubio, što simbolizira ne samo fizičku privlačnost, već i emocionalnu povezanost koja se stvara između dvoje ljudi.
Svaka ljubavna priča ima svoj početak i kraj, a Rokvić svoje slušatelje vodi kroz taj emocionalni put. Njegova glazba nas podsjeća na to da su usne koje smo poljubili često više od samo fizičkih dodira; one su simboli trenutaka, sjećanja i osjećaja koje nosimo kroz život. Koliko smo usana poljubili može biti pitanje koje se postavlja ne samo u kontekstu ljubavnih odnosa, već i u širem smislu – koliko smo ljudi sreli, koliko smo veza stvorili i koliko smo ljubavi davali i primali.
U njegovim stihovima često nalazimo refleksiju o prolaznosti vremena. Svaka usna koja je poljubljena nosi priču, a svaka priča oblikuje nas kao osobe. Rokvić koristi svoje glazbene talente kako bi nam prenio poruku da je ljubav, bez obzira na njen oblik, uvijek vrijedna. Njegove riječi nas potiču na razmišljanje o vlastitim ljubavnim iskustvima i o tome kako su nas oblikovala.
Pjesme poput “Koliko sam usana poljubio” postale su svojevrsni hitovi, a njihov uspjeh leži u sposobnosti da se povežu s publikom na dubljoj razini. Mnogi se slušatelji mogu poistovjetiti s njegovim riječima, jer su i sami prošli kroz slične situacije. Ova pjesma, kao i mnoge druge, dočarava osjećaj ljubavne čežnje i nostalgije, a istovremeno pruža nadu da ljubav uvijek može pronaći svoj put.
Rokvić nije samo izvođač; on je i pjesnik. Njegova sposobnost da prenese emocije kroz riječi omogućava mu da stvara umjetničke komade koji ostaju urezani u sjećanje. U svijetu gdje su mnogi zaboravili pravu vrijednost ljubavi i povezanosti, on nas podsjeća da je najvažnije ono što osjećamo i kako to dijelimo s drugima. Njegove pjesme nisu samo zabava, one su poziv na introspekciju i razmišljanje o vlastitim životnim putovanjima.
U konačnici, pitanje “Koliko sam usana poljubio?” nije samo pitanje broja; ono je pitanje identiteta, iskustva i emocija. Rokvić svojim stihovima potiče nas da razmišljamo o svim ljubavnim pričama koje smo doživjeli, o svim ljudima koje smo sreli i o svemu onome što nas čini onima što jesmo. Njegova glazba nas podsjeća na ljepotu ljubavi, njezinu složenost i važnost, te na to da, bez obzira na sve, ljubav uvijek ima svoje mjesto u našim srcima.
