Nostalgija, kao koncept, često se povezuje s osjećajem gubitka, tugom za nečim što je prošlo ili se promijenilo. U filmskom opusu Andreja Tarkovskog, jednog od najutjecajnijih redatelja 20. stoljeća, nostalgija ima posebno mjesto i duboko je ukorijenjena u njegovim djelima. Tarkovski je bio majstor stvaranja atmosfere koja budi sjećanja, emocije i refleksije, a njegova filmografija pruža bogatu paletu simbola i tema koje istražuju ljudsku egzistenciju, duhovnost i prolaznost vremena.
Jedan od najpoznatijih Tarkovskih filmova, “Nostalgija” (1983), ne samo da nosi naziv po ovom pojmu, već je i njegovo središnje obilježje. U ovom filmu, redatelj istražuje svoje vlastite osjećaje nostalgije, osobito prema domovini, Rusiji, dok se istovremeno bavi univerzalnim temama otuđenosti i potrage za smislom. Glavni lik, Gorchakov, ruski pjesnik koji putuje u Italiju, simbolizira umjetnika koji se suočava s osjećajem izgubljenosti u stranoj zemlji, ali i u vlastitoj prošlosti.
U “Nostalgiji”, Tarkovski koristi slikovite kadrove i polagani ritam kako bi stvorio meditativno iskustvo. Kroz pejzaže, arhitekturu i detalje svakodnevnog života, on evocira sjećanja i osjećaje koji nadmašuju vrijeme i prostor. Ova estetika ne samo da odražava Gorchakovljevu unutarnju borbu, već i Tarkovskog vlastiti odnos prema stvarnosti i umjetnosti. Njegova sposobnost da kroz slike prenese duboke emocije i filozofska promišljanja čini ovaj film jedinstvenim remek-djelom.
Nostalgija u Tarkovskom filmu nije samo osobni osjećaj, već i kolektivno iskustvo. U mnogim njegovim djelima, poput “Solaris” (1972) i “Andrei Rublev” (1966), redatelj se bavi temama sjećanja, gubitka i potrage za identitetom. “Solaris”, na primjer, istražuje ljudsku psihu i sjećanja kroz prizmu znanstvene fantastike, gdje likovi moraju suočiti s vlastitim nostalgijama i traumama dok se nalaze na vanzemaljskom planetu. Ovaj spoj znanstvene fantastike i psihološke drame dodatno pojačava složenost Tarkovskog pristupa temi nostalgije.
U “Andrei Rublev”, Tarkovski oživljava povijesnu figuru srednjovjekovnog ruskog slikara, istražujući njegove unutarnje borbe i kontekst u kojem je stvarao. Ovaj film također se bavi pitanjima vjere, umjetnosti i povijesti, a nostalgija za izgubljenim vremenima i idealima prožima cijelu naraciju. Kroz lik Rubleva, Tarkovski propituje što znači biti umjetnik u svijetu koji se neprestano mijenja i često odbacuje ono što je najvažnije.
U Tarkovskom, nostalgija postaje više od osjećaja; ona je pokretač umjetničkog stvaralaštva. Njegovi likovi često tragaju za smislom u svijetu koji izgleda kaotično i besmisleno. U tom smislu, nostalgija je katalizator koji ih potiče na introspekciju i samoproučavanje. Kroz složene naracije i simboliku, Tarkovski nas poziva da promišljamo vlastita sjećanja i osjećaje, potičući nas na preispitivanje naše veze s prošlošću.
U konačnici, Tarkovski ostavlja snažan utisak o tome kako nostalgija može biti i lijepa i bolna. Ona nas može povezati s onim što smo izgubili, ali također može biti prepreka u prihvaćanju sadašnjosti. Njegovi filmovi služe kao podsjetnik da je nostalgija složen osjećaj koji oblikuje našu percepciju svijeta i naše mjesto u njemu. Kroz njegovu umjetnost, Tarkovski nas poziva da se suočimo s vlastitim nostalgijama, istražujući dubine ljudskog iskustva i potrage za smislom u prolaznosti vremena.
