U današnjem svijetu, nove tehnologije postale su neizostavni dio našeg svakodnevnog života. Mobilni telefoni, društvene mreže i razne aplikacije omogućuju nam da ostanemo povezani s drugima, ali istovremeno se postavlja pitanje: da li nas ove tehnologije zbližavaju ili čine usamljenima? Ovo pitanje postaje sve relevantnije, posebno kada govorimo o mladima koji odrastaju u digitalnom dobu.
Mnogi mladi ljudi koriste tehnologiju kao sredstvo za povezivanje s prijateljima i obitelji. Društvene mreže poput Facebooka, Instagrama i Snapchata omogućuju im da dijele svoje misli, osjećaje i uspjehe s drugima. Ova povezanost može stvoriti osjećaj zajedništva i podrške, što je posebno važno u razdobljima kada se mladi suočavaju s izazovima kao što su akademski pritisci, emocionalni problemi ili socijalna izolacija.
Međutim, s druge strane, postoji i zabrinutost da prekomjerna upotreba tehnologije može dovesti do osjećaja usamljenosti. Istraživanja su pokazala da mladi koji provode previše vremena na društvenim mrežama često izvještavaju o višim razinama usamljenosti i depresije. Umjesto stvaranja pravih, osobnih veza, oni se mogu osjećati izolirano, jer se njihovi online interakcije ne mogu mjeriti s kvalitetom fizičkih susreta.
Jedan od glavnih uzroka usamljenosti među mladima može biti i pojava „FOMO” (fear of missing out), osjećaj straha da će propustiti nešto važno što se događa u životima drugih. Ovaj fenomen često se pojačava kroz društvene mreže, gdje se mladi suočavaju s idealiziranim prikazima života drugih, što može dovesti do uspoređivanja i osjećaja inferiornosti. Često se događa da mladi, umjesto da se povežu s drugima, provode vrijeme skrolajući kroz feedove, što dodatno produbljuje osjećaj usamljenosti.
Tehnologija također može utjecati na naše sposobnosti komunikacije. Mnogi mladi ljudi radije komuniciraju putem poruka nego osobno, što može smanjiti njihovu sposobnost izražavanja emocija i stvaranja dubokih odnosa. Kada se komunikacija svodi na tekst, gubi se neverbalna komunikacija koja je ključna za razumijevanje i emocionalnu povezanost s drugima.
Međutim, ne možemo zanemariti i pozitivne aspekte tehnologije u borbi protiv usamljenosti. Postoje brojne aplikacije i platforme koje su osmišljene kako bi pomogle ljudima da se povežu s drugima koji dijele slične interese ili probleme. Forumi, grupe podrške i online zajednice mogu pružiti prostor za razgovor i dijalog, posebno za one koji se osjećaju marginaliziranima ili izoliranima u stvarnom svijetu.
Osim toga, tehnologija može olakšati održavanje odnosa na daljinu. Mnogi mladi ljudi imaju prijatelje i članove obitelji koji žive u različitim dijelovima svijeta, a video pozivi i chat aplikacije omogućuju im da ostanu u kontaktu unatoč fizičkoj udaljenosti. U tim situacijama, tehnologija postaje sredstvo koje pomaže u održavanju bliskih odnosa.
Zaključno, nove tehnologije su dvostruki mač. One imaju potencijal da budu uzrok usamljenosti mladih, ali istovremeno mogu poslužiti kao rješenje za povezivanje i podršku. Ključ je u tome kako se tehnologija koristi. Važno je educirati mlade ljude o ravnoteži između online i offline interakcija, kao i poticati ih da stvaraju i održavaju osobne veze koje će im pomoći da se osjećaju povezano i podržano. U konačnici, tehnologija sama po sebi nije ni uzrok ni rješenje usamljenosti; to su naši izbori i način na koji se povezujemo s drugima koji oblikuju našu stvarnost.
