Petar Lubarda, istaknuti hrvatski slikar, poznat je po svojim ekspresivnim djelima koja su često odražavala duh vremena u kojem je živio. Njegovo stvaralaštvo ne može se odvojiti od konteksta industrijalizacije koja je oblikovala 20. stoljeće, ne samo u Hrvatskoj, nego i širom svijeta. Ova tema otvara brojne mogućnosti za razmatranje utjecaja industrije na umjetnost, kao i na društvo u cjelini.
Industrijalizacija, proces koji je započeo u 18. stoljeću, donio je brojne promjene u načinu proizvodnje, načinu života i cjelokupnom društvenom uređenju. U Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, prelazak s agrarnog na industrijsko društvo značio je da se tradicionalne vrijednosti i načini života počinju mijenjati. Ove promjene su izazvale i promjene u umjetničkom izražavanju. Umjetnici su, poput Lubarde, reagirali na ove promjene, stvarajući djela koja su odražavala nove stvarnosti i osjećaje.
Lubardina umjetnost često se bavi temama identiteta i pripadnosti, a u kontekstu industrijalizacije, možemo vidjeti kako su ti motivi povezani s promjenama u društvu. Na primjer, njegova djela mogu se tumačiti kao kritika gubitka tradicije i identiteta uslijed modernizacije. U njegovim slikama često se javljaju elementi koji simboliziraju prirodu, ali i industrijske pejzaže, što ukazuje na sukob između prirodnog i umjetnog.
Pored toga, Lubarda je bio svjestan utjecaja tehnologije na umjetnost. Razvoj novih tehnika i materijala omogućio je umjetnicima da istražuju nove oblike izražavanja. Ova promjena je otvorila vrata za eksperimentiranje s bojama, oblicima i kompozicijama. Lubarda je koristio različite medije, od ulja na platnu do akvarela, kako bi prenio svoje viđenje svijeta. Njegova sposobnost da integrira tradicionalne elemente s modernim tehnikama čini ga jedinstvenim likom u hrvatskoj umjetnosti.
Osim umjetničkog aspekta, industrijalizacija je također imala značajan utjecaj na društveni i ekonomski život. U razdoblju kada je Lubarda stvarao, mnogi su se ljudi selili iz ruralnih područja u gradove u potrazi za poslom u industriji. Ova migracija imala je dalekosežne posljedice na obitelji i zajednice. Umjetnost je postala način izražavanja tih promjena, a Lubarda je svojim radovima uhvatio duh tog vremena. Njegove slike često su portretirale ljude u svakodnevnim situacijama, ističući njihove emocije i borbe u novom, često teškom, urbanom okruženju.
Kao rezultat industrijalizacije, došlo je i do promjena u percepciji umjetnosti. Umjetnici su počeli biti viđeni ne samo kao kreativni pojedinci, već i kao komentatori društva. Lubarda je svojim djelima postavio pitanja o identitetu, egzistenciji i ljudskoj prirodi, pružajući publici priliku da razmisli o vlastitom mjestu u svijetu koji se brzo mijenja. Njegova sposobnost da poveže osobne i univerzalne teme omogućila mu je da ostane relevantan i nakon svoje smrti.
U zaključku, Petar Lubarda i njegova umjetnost ne mogu se sagledati bez konteksta industrijalizacije. Njegova djela odražavaju složene odnose između ljudi, tehnologije i prirode, kao i izazove s kojima se društvo suočavalo tijekom brzih promjena. Lubardina sposobnost da zabilježi i prenese osjećaje tog doba čini ga jednim od najvažnijih hrvatskih umjetnika, čija djela i dalje nadahnjuju i potiču na razmišljanje o našem kolektivnom identitetu i budućnosti.
