Pitagora, jedan od najpoznatijih matematičara i filozofa iz antičke Grčke, poznat je po svom doprinosu geometriji i teoriji brojeva. Međutim, postoji i jedna zanimljiva priča koja ga povezuje s ‘brojem prokletnikom’, ili ‘maledetto’ brojem, kako se to na talijanskom jeziku naziva. Ova priča seže duboko u povijest i otkriva fascinantnu vezu između matematike, mistike i ljudske psihe.
Pitagora je bio vođa zajednice poznate kao Pitagorejska škola, koja je bila posvećena istraživanju matematičkih i filozofskih pitanja. U toj školi, broj nije bio samo matematički pojam, već i simbol koji je imao dublje značenje. Pitagorejci su vjerovali da brojevi imaju svoje vlastite osobnosti i karakteristike, a neki od njih su smatrani posebno značajnima ili čak opasnima.
Jedan od tih brojeva bio je broj 13. U mnogim kulturama, broj 13 se smatra sretnim, dok se u drugim, uključujući zapadnu kulturu, često doživljava kao nesretan. Pitagorejci su imali svoje razloge za to. Naime, oni su smatrali da je broj 10 savršen broj, jer se sastoji od četiri točke koje formiraju kvadrat, a peti točka u sredini. Kada su dodali još jedan broj, 11, i još jedan, 12, dobili su 13 – broj koji nije mogao biti savršeno predstavljen u njihovom sustavu.
Osim toga, broj 13 je bio povezan s određenim tajnim znanjima i mističnim vjerovanjima. Pitagorejci su vjerovali da je broj 13 simbol promjene i transformacije, ali i nesigurnosti. Ova dualnost je dodatno pridonijela njegovoj reputaciji kao ‘broja prokletnika’.
Pitagora i njegovi sljedbenici često su se bavili proučavanjem odnosa između brojeva i prirodnog svijeta. Oni su vjerovali da su svi fenomeni u prirodi, uključujući zvijezde i planete, povezani matematičkim zakonima. Ova ideja je kasnije postala temelj za razvoj astronomije i fizike. Također, Pitagorejci su istraživali i glazbu, smatrajući da su glazbene note također povezane s matematičkim odnosima.
U ovom kontekstu, broj 13 postaje simbol ne samo nesreće, već i nepoznatog, tajanstvenog i neistraženog. Pitagora je bio svjestan da su neki brojevi, poput 13, mogli izazvati strah i neodređenost, te je možda zbog toga odabrao da ne uključuje taj broj u svoju filozofiju. Na taj način, broj 13 postaje odraz ljudske psihe i naših strahova prema onome što ne razumijemo.
Unatoč negativnom imidžu koji broj 13 ima u modernom društvu, važno je napomenuti da su Pitagorejci gledali na brojeve kroz prizmu simbola i filozofije, a ne samo kao na aritmetičke entitete. U njihovoj tradiciji, svaki broj nosi svoju priču i značenje, a broj 13 nije iznimka. On je simbol dubljih istina o ljudskom postojanju i našem odnosu prema svijetu.
U današnje vrijeme, broj 13 se često izbjegava u raznim kontekstima, kao što su hoteli, zgrade i avioni, gdje se često preskoči 13. kat ili sjedalo. Ova praksa pokazuje koliko snažno vjerovanje može utjecati na naš svakodnevni život. Pitagora bi vjerojatno bio fasciniran kako se njegovo nasljeđe i dalje prenosi kroz stoljeća, čak i kada je riječ o strahu od broja 13.
U zaključku, Pitagora i broj 13 predstavljaju složenu i zanimljivu vezu između matematike, filozofije i ljudske psihologije. Dok se broj 13 može smatrati prokletim u nekim kulturama, u kontekstu Pitagorejske škole, on je više od samo broja – on je simbol dubljih istina o svijetu oko nas. Možda bismo trebali preispitati naše predrasude o ovom broju i razmotriti što on može značiti u širem filozofskom i matematičkom okviru.
