Podvojena ličnost, poznata i kao disocijativni poremećaj identiteta, složen je mentalni poremećaj koji se manifestira kroz prisutnost dvije ili više različitih identiteta ili osobnosti unutar jednog pojedinca. Ovaj poremećaj može uzrokovati značajne probleme u svakodnevnom životu, uključujući osjećaj zbunjenosti, gubitak vremena i teškoće u održavanju odnosa s drugima. U ovom članku istražit ćemo simptome podvojene ličnosti, uzroke, dijagnostiku i mogućnosti liječenja.
Jedan od najčešćih simptoma podvojene ličnosti je pojava različitih identiteta. Svaki identitet može imati svoje ime, dob, povijest, karakteristike i čak i fizičke osobine. Osobe s ovim poremećajem često izvještavaju o osjećaju ‘gubitka vremena’, gdje ne mogu objasniti što se dogodilo tijekom određenih perioda. Na primjer, osoba može zaboraviti kako je provela dan ili gdje je bila, a da ne zna da je tijekom tog vremena bila u drugom identitetu.
Osim gubitka vremena, mnogi ljudi s podvojenom ličnošću doživljavaju i promjene u raspoloženju. Ove promjene mogu biti nagle i dramatične, a pojedinac može osjećati intenzivne emocije koje se čine izvan njegove kontrole. Osobe s ovim poremećajem često se suočavaju s problemima u održavanju stabilnosti u svojim svakodnevnim životima, što može dovesti do problema u radu, školovanju ili u osobnim odnosima.
Još jedan simptom koji je često povezan s podvojenom ličnošću jest osjećaj depersonalizacije ili derealizacije. Osobe mogu osjećati da su odvojene od svog tijela ili da svijet oko njih nije stvaran. Ovi osjećaji mogu biti vrlo uznemirujući i mogu dodatno otežati svakodnevno funkcioniranje. U mnogim slučajevima, ljudi s disocijativnim poremećajem identiteta također mogu imati i druge mentalne poremećaje, poput anksioznosti, depresije ili posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Uzroci podvojene ličnosti često su povezani s teškim traumatskim iskustvima, posebno onima iz djetinjstva. Mnogi ljudi s ovim poremećajem izvještavaju o iskustvima zlostavljanja, emocionalnog zanemarivanja ili drugih oblika traume. Tijekom takvih iskustava, osoba može razviti disocijaciju kao način suočavanja s boli i stresom, što može dovesti do stvaranja alternativnih identiteta kao obrambenog mehanizma.
Dijagnosticiranje podvojene ličnosti može biti izazovno. Mnogi simptomi slični su drugim mentalnim poremećajima, što može otežati točnu dijagnozu. Mentalno zdravlje stručnjaci koriste različite kriterije, uključujući DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje), kako bi procijenili prisutnost disocijativnog poremećaja identiteta. Važno je napomenuti da dijagnoza ne može biti postavljena samo na temelju simptoma, već je potrebna i detaljna anamneza i procjena.
Liječenje podvojene ličnosti može biti dugotrajan proces. Terapija je obično fokusirana na integraciju različitih identiteta u jedinstveni identitet. Psihoterapija, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju i terapiju usmjerenu na traumatska iskustva, može biti vrlo korisna. Osobe s ovim poremećajem također mogu imati koristi od podrške grupe, gdje mogu dijeliti svoja iskustva s drugim ljudima koji prolaze kroz slične izazove.
Osim terapije, neki ljudi mogu imati koristi od lijekova koji pomažu u upravljanju simptomima poput anksioznosti ili depresije. Važno je napomenuti da lijekovi ne liječe podvojenu ličnost, ali mogu pomoći u ublažavanju simptoma koji ometaju svakodnevno funkcioniranje.
U zaključku, podvojena ličnost je složen poremećaj s raznim simptomima koji mogu značajno utjecati na život osobe. Rano prepoznavanje i liječenje mogu pomoći ljudima s ovim poremećajem da bolje upravljaju svojim životima i izgrade zdravije odnose s drugima. Ako sumnjate da vi ili netko koga poznajete može imati podvojenu ličnost, važno je potražiti stručnu pomoć.
