Povijest pravoslavne crkve u Hrvatskoj obuhvaća složen i bogat razvoj koji seže duboko u prošlost. Pravoslavna crkva, koja je dio istočne kršćanske tradicije, ima svoje korijene u ranom kršćanstvu, a njen razvoj u Hrvatskoj bio je pod utjecajem različitih povijesnih, političkih i kulturnih okolnosti.
Prvi tragovi pravoslavlja u Hrvatskoj datiraju iz vremena kada su se slavenska plemena naseljavala na ovim prostorima, a posebno nakon pokrštavanja Kraljevine Hrvatske u 9. stoljeću. U to vrijeme, evangelizacija slavenskih naroda bila je u punom jeku, a pravoslavna crkva igrala je ključnu ulogu u širenju kršćanstva među Slavenima. U tom kontekstu, bizantski misionari, poput sv. Ćirila i Metoda, imali su značajan utjecaj na razvoj slavenske kulture i jezika, što je posljedično utjecalo i na pravoslavnu crkvu.
U srednjem vijeku, pravoslavna crkva u Hrvatskoj bila je pod utjecajem različitih političkih sila, uključujući Bizantsko Carstvo i Kraljevinu Ugarsku. Tijekom tog razdoblja, došlo je do uspostave biskupija i crkvenih zajednica koje su se organizirale u skladu s lokalnim potrebama i uvjetima. Razvoj pravoslavlja bio je usporen s pojavom katolicizma kao dominantne religije, što je dovelo do sukoba i napetosti između dviju crkvenih tradicija.
U 16. i 17. stoljeću, tijekom osmanske vladavine, pravoslavna crkva dobila je novu dimenziju. Mnogi Hrvati su se u to vrijeme priklonili pravoslavlju, često zbog političkih razloga ili kao oblik otpora prema katoličkoj vlasti. Pravoslavna crkva tada je postala važna institucija koja je pomogla očuvanju nacionalnog identiteta i kulturne baštine među pravoslavnim vjernicima u Hrvatskoj.
U 18. i 19. stoljeću, pravoslavna crkva suočila se s novim izazovima, uključujući nacionalne pokrete i ideje o identitetu. Tijekom tog razdoblja, pravoslavni Hrvati nastojali su osnažiti svoju zajednicu i izgraditi vlastite institucije. U tom kontekstu, 1846. godine osnovana je Eparhija zagrebačka, što je bio važan korak prema organiziranju pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Eparhija je postala središte duhovnog života pravoslavnih Hrvata, a njezin biskup imao je ključnu ulogu u očuvanju vjerskog identiteta.
20. stoljeće donijelo je dodatne promjene u pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj. Nakon Prvog svjetskog rata, Hrvatska je postala dio Kraljevine SHS, a pravoslavna crkva je dobila priliku za daljnji razvoj. Tijekom Drugog svjetskog rata, pravoslavni vjernici suočili su se s teškim izazovima, a crkva je bila pod pritiskom različitih režima. Međutim, poslije rata, pravoslavna crkva ponovno je dobila priliku za jačanje svoje prisutnosti u društvu.
U suvremenom kontekstu, pravoslavna crkva u Hrvatskoj nastavlja igrati važnu ulogu, ne samo u duhovnom životu vjernika, već i u očuvanju kulturne baštine i identiteta. Pravoslavni vjernici u Hrvatskoj suočavaju se s izazovima modernizacije, globalizacije i promjenjivih društvenih okolnosti, ali crkva ostaje važna institucija koja okuplja zajednicu i pruža duhovnu podršku.
U zaključku, povijest pravoslavne crkve u Hrvatskoj je bogata i složena, oblikovana raznim povijesnim okolnostima i utjecajima. Iako se suočava s brojnim izazovima, pravoslavna crkva nastavlja biti važan dio hrvatskog društva i kulture, s ciljem očuvanja vjerskog identiteta i tradicije.
