Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i akutni stresni poremećaj (ASP) su dva psihička stanja koja se javljaju kao odgovor na traumatske događaje. Iako dijele slične simptome i mogu se javiti kao posljedica sličnih iskustava, postoje značajne razlike između njih koje je važno razumjeti. Ovaj članak istražuje razlike između PTSP-a i ASP-a, uključujući njihove simptome, uzroke, trajanje i mogućnosti liječenja.
Akutni stresni poremećaj javlja se kao neposredna reakcija na traumatski događaj, a simptomi se obično pojavljuju unutar tri dana do mjesec dana nakon događaja. To može uključivati iskustva poput teških emocionalnih reakcija, anksioznosti, intruzivnih misli o događaju, izbjegavanja situacija koje podsjećaju na traumu, te fizičke simptome poput ubrzanog rada srca ili znojenja. ASP je često prolazno stanje i mnogi ljudi se oporave bez specifične intervencije, ali neki mogu razviti dugotrajne probleme ako simptomi potraju.
Posttraumatski stresni poremećaj, s druge strane, može se razviti nakon što su simptomi ASP-a trajali duže od mjesec dana. PTSP se može manifestirati kao dugotrajno stanje koje uključuje ponavljanje traumatskog iskustva kroz flashbackove, noćne more, emocionalnu otuđenost, povećanu razdražljivost i izbjegavanje situacija koje podsjećaju na traumu. Osobe s PTSP-om često doživljavaju ozbiljne posljedice na svoje svakodnevno funkcioniranje, uključujući probleme u međuljudskim odnosima, na poslu i u društvenom životu.
Uzrok obaju poremećaja može biti sličan, a obično uključuje doživljavanje ili svjedočenje traumatskom događaju, kao što su vojne borbe, prirodne katastrofe, ozbiljne nesreće, ili nasilje. Međutim, ne svaki pojedinac koji doživi traumatski događaj razvija ASP ili PTSP. Različiti faktori, uključujući genetsku predispoziciju, prethodna iskustva s traumom, podršku okoline i osobne resurse, mogu igrati ulogu u tome kako će pojedinac reagirati na traumatski događaj.
Jedna od ključnih razlika između PTSP-a i ASP-a je trajanje simptoma. Dok ASP može proći unutar nekoliko tjedana, PTSP se definira kao stanje u kojem simptomi traju duže od mjesec dana. Također, dok se većina ljudi s ASP-om oporavi bez intervencije, PTSP često zahtijeva profesionalnu pomoć i liječenje. Liječenje za PTSP može uključivati terapiju, kao što su kognitivno-bihevioralna terapija, EMDR (desenzitizacija i ponovna obrada pokretima očiju), kao i lijekove koji mogu pomoći u upravljanju simptomima.
Važno je napomenuti da je rani pristup liječenju ključan za prevenciju razvoja PTSP-a nakon akutnog stresnog poremećaja. Ako se simptomi ASP-a ne liječe, postoji veći rizik da će se razviti PTSP. Stoga je važno da osobe koje su doživjele traumatski događaj potraže pomoć ukoliko primijete simptome koji traju duže od nekoliko tjedana.
U zaključku, iako PTSP i akutni stresni poremećaj imaju zajedničke karakteristike, važno je razumjeti njihove razlike. Akutni stresni poremećaj je kratkoročna reakcija na traumatski događaj, dok PTSP može postati dugotrajno stanje koje zahtijeva ozbiljnije liječenje. Razumijevanje ovih razlika može pomoći pojedincima da prepoznaju vlastite simptome i potraže odgovarajuću pomoć kada je to potrebno.
