U svijetu u kojem živimo, često se suočavamo s pitanjima o uzrocima i posljedicama različitih sukoba. Jedno od takvih pitanja koje se nameće u kontekstu hrvatske povijesti je: “” Ova fraza otvara široku paletu tema koje se tiču nacionalnog identiteta, političkih odluka, povijesnih okolnosti i međunarodnih odnosa. Da bismo razumjeli ovu kompleksnu temu, potrebno je analizirati različite aspekte koji su doveli do sukoba u Hrvatskoj, a time i do rata koji je obilježio 1990-e godine.
Hrvatska je tijekom 20. stoljeća prošla kroz brojne političke promjene, od monarhije do socijalizma. Nakon Drugog svjetskog rata, Hrvatska je postala dio Socijalističke Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Tijekom tog razdoblja, hrvatski nacionalizam bio je često potisnut, a politička moć koncentrirana je u Beogradu. Međutim, s krajem 1980-ih i slabljenjem Jugoslavije, nacionalni osjećaji počeli su jačati. Mnogi Hrvati su smatrali da je vrijeme da se zauzmu za svoje pravo na samoodređenje i neovisnost.
Kada govorimo o ratu u Hrvatskoj, ne možemo zanemariti ulogu tadašnjeg političkog vodstva. Franjo Tuđman, vođa Hrvatskog demokratskog saveza, igrao je ključnu ulogu u oblikovanju nacionalne politike. Njegova retorika i odluke često su bile usmjerene prema jačanju hrvatskog identiteta i neovisnosti. Mnogi smatraju da je Tuđmanova želja za neovisnošću potaknula sukobe, dok drugi tvrde da je rat bio neizbježan s obzirom na političku situaciju u regiji. U tom kontekstu, postavlja se pitanje: je li rat bio rezultat želje Hrvata za neovisnošću ili su vanjski faktori odigrali ključnu ulogu?
U razdoblju prije rata, Hrvatska je proglasila svoju neovisnost 25. lipnja 1991. godine. Ova odluka nije bila dobro prihvaćena u Beogradu, a srpske vlasti su reagirale vojnom akcijom. Sukobi su brzo eskalirali, a rat se proširio na cijelu zemlju. Tijekom ratnih godina, Hrvatska je pretrpjela velike gubitke, kako ljudske, tako i materijalne. Mnogi će reći da je rata bilo jer su Hrvati htjeli slobodu i neovisnost, dok drugi ukazuju na to da su se sukobi mogli izbjeći da je bilo više diplomacije i kompromisa.
S obzirom na sve to, važno je naglasiti kako se rat u Hrvatskoj ne može svesti samo na jedno pitanje ili jednostavnu rečenicu. Naime, sukobi su često rezultat složenih društvenih, političkih i ekonomskih faktora. U ovom slučaju, povijest jugoslavenskih odnosa, etničke napetosti, ekonomski problemi i političke odluke svih strana odigrali su ključnu ulogu u razvoju situacije koja je dovela do rata.
Osim toga, važno je spomenuti i međunarodni kontekst. Dok je rat u Hrvatskoj bjesnio, svijet je bio svjedok raspada bivše Jugoslavije. Mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države i članice Europske unije, počele su se uključivati u situaciju. Međunarodna zajednica bila je podijeljena u svojim reakcijama, a neki su podržavali neovisnost Hrvatske dok su drugi bili oprezni prema mogućim posljedicama. Ova dinamika dodatno je komplicirala situaciju i pridonijela sukobima.
Na kraju, pitanje “Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela” može se sagledati iz različitih perspektiva. Dok neki smatraju da su Hrvati bili ti koji su potaknuli sukobe, drugi ukazuju na to da su vanjski utjecaji i povijesne okolnosti odigrali ključnu ulogu. Neovisnost je bila želja mnogih Hrvata, ali put do nje bio je ispunjen izazovima i tragedijama. U svakom slučaju, važno je nastaviti proučavati i razumjeti ovu složenu temu kako bismo iz nje izvukli pouke za budućnost.
