Trešnje su voće koje se često povezuje s proljetnim i ljetnim mjesecima. One ne samo da su ukusne i sočne, već i izuzetno zdrave. Mnoge vrste trešanja često se ne razlikuju samo po izgledu, već i po okusu, veličini i načinu uzgoja. U ovom članku istražujemo raznolikost trešnje, njihove karakteristike, kao i savjete za uzgoj i njegu ovih predivnih plodova.
Trešnje se dijele na dvije glavne vrste: slatke i kisele. Slatke trešnje (Prunus avium) su one koje najčešće jedemo svježe. One su sočne, slatke i obično tamnije boje. Kisela trešnja (Prunus cerasus) koristi se za pripremu raznih jela, kompota, sokova i pekmeza. Njihov okus je kiseliji i često se koristi u kolačima i desertima.
Unutar ovih dviju kategorija, postoji mnogo sorti. Na primjer, među slatkim trešnjama popularne su sorte poput ‘Burlat’, ‘Stella’ i ‘Lapins’. Svaka od ovih sorti ima svoje specifične karakteristike, kao što su veličina ploda, boja i otpornost na bolesti. ‘Burlat’ je poznat po svojoj ranosti i sočnosti, dok ‘Stella’ daje velike plodove s odličnim okusom.
Kisele trešnje također imaju svoje raznolike sorte. ‘Morello’ i ‘Montmorency’ su među najpoznatijima. ‘Morello’ je popularna zbog svoje tamne boje i bogatog okusa, dok ‘Montmorency’ često dominira u industriji sokova i konzervi zbog svoje visoke kiselosti i svijetle crvene boje.
Uzgajanje trešanja može biti vrlo zadovoljavajuće, no zahtijeva i određeno znanje i pripremu. Prvo, važno je odabrati pravu sortu koja će se najbolje prilagoditi klimatskim uvjetima vašeg područja. Trešnje preferiraju sunčana mjesta s dobro dreniranim tlom. Priprema tla je ključna; tlo treba biti bogato hranjivim tvarima i ne smije biti previše vlažno, jer to može dovesti do truljenja korijena.
Kada se odlučite za sadnju, preporučuje se sadnja trešanja u rano proljeće ili jesen. Razmak između stabala trešnje trebao bi biti oko 4 do 5 metara kako bi se osigurao dobar rast i ventilacija. Nakon sadnje, važno je redovito zalijevati mlade biljke, osobito tijekom sušnih razdoblja, ali treba paziti da se izbjegne prekomjerno zalijevanje.
Njega trešanja uključuje i rezidbu. Rezidba se obično obavlja u kasnu zimu ili rano proljeće, prije nego što počnu pupoljci. Ova praksa pomaže u oblikovanju stabla i potiče rast novih izdanaka. Također, potrebno je pratiti eventualne bolesti i štetočine, kao što su trešnjina muha ili gljivične bolesti, te poduzeti mjere zaštite ako je potrebno.
Jedna od prednosti uzgoja trešanja je to što ona ne zahtijevaju previše gnojiva. U pravilu, dovoljno je primijeniti osnovno gnojivo u proljeće, a dodatno gnojivo može se dodati tijekom vegetacije ako se primijeti da biljka ne napreduje. Osim toga, trešnje su prilično otporne na hladnoću, ali mladi izbojci mogu biti osjetljivi na kasne proljetne mrazeve, stoga je dobro pratiti vremensku prognozu.
Berba trešanja obično počinje u lipnju i traje do srpnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Plodovi se beru kada su potpuno zreli, što znači da su postali tamnije boje i lako se odvajaju od stabla. Nakon berbe, trešnje se mogu čuvati u hladnjaku, ali je preporučljivo konzumirati ih svježe ili odmah obraditi, jer su vrlo osjetljive i brzo propadaju.
U zaključku, raznolikost trešnje nudi širok spektar okusa i primjena. Uzgajanje trešanja može biti vrlo korisno, ne samo zbog plodova koje ćete dobiti, već i zbog uživanja u procesima uzgoja i brige o ovim prekrasnim stablima. Ako ste ljubitelj voća i vrtlarstva, raznolikost trešnje može postati izvrstan dodatak vašem vrtu.