Recep Tayyip Erdoğan, jedan od najutjecajnijih političara u modernoj Turskoj, postao je predsjednik Republike Turske 28. kolovoza 2014. godine. Ova godina označava prekretnicu u turskoj politici jer je Erdoğan prvi predsjednik koji je izabran izravno od strane naroda, a ne od strane parlamenta. Ovaj povijesni trenutak bio je rezultat značajnih promjena u političkom sustavu Turske, koji je, kroz referendum održan 2010. godine, postupno postao predsjednički sustav. U ovom članku, istražit ćemo kontekst i posljedice Erdoğanove izborne pobjede, kao i njegovu političku karijeru koja ga je dovela do ove važne pozicije.
Erdoğan je rođen 26. veljače 1954. godine u Istanbulu, a njegov politički put započeo je u mladosti. Prvo je bio aktivan u studentskim pokretima, a kasnije je postao član političke stranke Refah Partisi, koja je bila islamska stranka. Godine 1994. izabran je za gradonačelnika Istanbula, gdje je stekao reputaciju uspješnog vođe koji se fokusirao na infrastrukturne projekte i poboljšanje javnih usluga. Njegov uspjeh na lokalnoj razini pomogao mu je da izgradi nacionalnu političku karijeru.
Nakon što je 1998. godine bio zatvoren zbog govora koji je poticao mržnju, Erdoğan se povukao iz politike, no ubrzo se vratio kao vođa stranke Pravednost i Razvoj (AKP), koju je osnovao 2001. godine. AKP je brzo postala dominantna stranka u Turskoj, a na izborima 2002. godine stranka je osvojila većinu u parlamentu. Erdoğan je postao premijer 2003. godine, nakon što su zakonske prepreke uklonjene, što mu je omogućilo da preuzme premijersku poziciju.
Erdoğanov premijerski mandat obilježen je mnogim reformama koje su modernizirale tursko gospodarstvo i poboljšale životni standard građana. Tijekom njegovog vođenja, Turska je doživjela značajan ekonomski rast, a zemlja je postala važan igrač na međunarodnoj sceni. Međutim, njegov autoritarni stil vladanja i suzbijanje medijskih sloboda također su izazvali kritike domaćih i međunarodnih organizacija.
U 2014. godini, Erdoğan se odlučio kandidirati za predsjednika Turske, što je bila nova faza u njegovoj političkoj karijeri. Predsjednički izbori održani su u kolovozu te godine, a Erdoğan je osvojio više od 51% glasova. Njegova pobjeda bila je simbol njegovog političkog utjecaja i podrške koju je imao među građanima. Nakon preuzimanja predsjedničke funkcije, Erdoğan je nastavio provoditi reforme koje su dodatno povećale njegovu moć.
Jedna od najznačajnijih promjena bila je uvođenje novog ustava 2017. godine, koji je omogućio jačanje predsjedničkih ovlasti. Ovaj ustav je izazvao mnoge kontroverze, jer su mnogi smatrali da on predstavlja korak unatrag za demokraciju u Turskoj. Unatoč kritikama, Erdoğan je nastavio provoditi svoju politiku, a njegova stranka je ostala dominantna na političkoj sceni.
U međuvremenu, Erdoğan se suočavao s mnogim izazovima, uključujući i ekonomske probleme, koji su se pogoršali tijekom 2018. godine, kada je turska lira značajno oslabila. Njegova vlada bila je pod pritiskom zbog visoke inflacije i nezaposlenosti, što je dovelo do nezadovoljstva građana. Ipak, Erdoğan je uspijevao zadržati svoju bazu podrške, koristeći nacionalističku retoriku i ističući svoje uspjehe na vanjskom planu.
Erdoğanova politička karijera obilježena je brojnim kontroverzama, ali i značajnim postignućima. Njegov ulazak u predsjedničku funkciju 2014. godine označio je početak novog razdoblja u turskoj politici, a njegov utjecaj na unutarnju i vanjsku politiku Turske i dalje je snažan. Dok se Turska suočava s brojnim izazovima, Erdoğan ostaje ključna figura koja oblikuje sudbinu zemlje.
