Regresija sna je fenomen koji se može javiti kod beba i malih djece, a često izaziva zabrinutost među roditeljima. U ovom članku istražit ćemo što je regresija sna, kada se obično događa, koliko traje i kako se nositi s njom. Regresija sna se najčešće javlja u razdobljima kada se dijete suočava s novim razvojnim fazama, što može uključivati učenje hodanja, govora ili čak i promjene u prehrambenim navikama. Ove promjene često dovode do poremećaja u obrascima spavanja, što može rezultirati čestim buđenjem tijekom noći ili otežanim uspavljivanjem.
Jedna od najčešćih regresija sna javlja se oko četvrtog mjeseca života. U ovom razdoblju, beba može početi spavati kraće, a noćni san može postati nemirniji. Roditelji često primjećuju da njihovo dijete odjednom počinje buditi tijekom noći, što može biti frustrirajuće. Ova faza obično traje od dva do četiri tjedna, ali može varirati ovisno o djetetu. Druga regresija sna može se dogoditi oko osmog mjeseca, kada se dijete počinje puzati i istraživati okolinu. U ovom razdoblju, uzbuđenje i nova iskustva mogu ometati san, a regresija može trajati sličan vremenski okvir kao i prethodna.
Osim toga, regresija sna može se ponoviti u razdoblju oko 12 mjeseci, 18 mjeseci i čak do treće godine života. Svaka od ovih faza obično je povezana s važnim razvojnim prekretnicama. Iako je normalno da djeca prolaze kroz ove faze, roditelji se često pitaju kako se nositi s njima. Ključno je zadržati rutinu spavanja i dosljednost. Uvođenje umirujućih rituala prije spavanja može pomoći djetetu da se opusti i olakša prijelaz u san. Također, važno je biti strpljiv i razumjeti da je ovo prolazna faza koja će s vremenom proći.
U konačnici, regresija sna može biti izazovna, ali je također i prirodan dio razvojnog procesa. Ako roditelji imaju dodatnih pitanja ili zabrinutosti oko spavanja svog djeteta, uvijek je dobro konzultirati se s pedijatrom. Stručnjaci mogu ponuditi savjete i strategije za poboljšanje sna i olakšavanje ovog razdoblja. Zapamtite, svako dijete je jedinstveno, i ono što funkcionira za jedno dijete možda neće nužno raditi za drugo. Ključ je u strpljenju i prilagodbi, dok vaše dijete prolazi kroz ove važne faze rasta.