Sahrana Stjepana Radića, istaknutog hrvatskog političara i vođe seljačkog pokreta, održana je 1928. godine u Zagrebu. Ova sahrana nije bila samo ispraćaj jednog od najvažnijih političkih figura tog vremena, već i simbol borbe hrvatskog naroda za svoje mjesto unutar Kraljevine Jugoslavije. Stjepan Radić, rođen 11. lipnja 1871. u selu Desno Trebarjevo, postao je ključna figura u hrvatskoj politici, a njegova smrt ostavila je dubok trag u povijesti Hrvatske.
Na njegovoj sahrani, koja je održana 20. kolovoza 1928. godine, okupilo se više od 100.000 ljudi, što je u to vrijeme bio izvanredan broj. Ljudi iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz drugih dijelova bivše Kraljevine Jugoslavije, došli su odati počast čovjeku koji je bio simbol otpora protiv centralizacije i asimilacije. Radić je bio poznat po svojoj borbi za prava seljaka i ruralnog stanovništva, a njegovo zalaganje za agrarne reforme ostavilo je trajan utjecaj na hrvatsku politiku.
Tijekom sahrane, okupljeni su se mogli suočiti s emocijama i tugom koja je preplavila narod. Mnogi su nosili cvijeće i crne zastave, a atmosfera je bila ispunjena tugom i poštovanjem prema čovjeku koji je posvetio svoj život borbi za prava svog naroda. Sahrana je bila popraćena brojnim govorima političkih vođa, koji su isticali Radićev doprinos hrvatskom društvu i njegovu neizmjernu ljubav prema domovini.
U trenutku kada je nosilo s Radićevim tijelom prošlo ulicama Zagreba, ljudi su se okupljali sa svih strana, a neki su se čak i penjali na drveće kako bi bolje vidjeli posljednji ispraćaj. U toj masi ljudi mogli su se vidjeti različite društvene slojeve – seljaci, radnici, intelektualci, svi su došli kako bi odali počast svom vođi. Njegov politički rad i zalaganje za prava seljaka bili su prepoznati kao ključni za razvoj hrvatskog društva, a njegova smrt ostavila je prazninu koja se osjećala u svim dijelovima Hrvatske.
Radić je bio utemeljitelj Hrvatske seljačke stranke, koja je postala jedna od najvažnijih političkih snaga u zemlji. Njegovi stavovi i ideje o agrarnoj reformi, decentralizaciji vlasti i jačanju prava seljaka odjekivali su među narodom, a njegova smrt bila je udarac za sve one koji su vjerovali u njegovu viziju Hrvatske. Unatoč teškim vremenima u kojima je živio, Radić je uvijek bio optimističan i vjerovao u mogućnost promjene. Njegova sposobnost da mobilizira ljude i organizira politički otpor bila je nevjerojatna.
Nakon sahrane, njegov rad nije bio zaboravljen. Mnogi su se nastavili boriti za njegove ideale, a sjećanje na Stjepana Radića postalo je simbol otpora protiv nepravde. Njegova sahrana bila je trenutak koji je okupio narod, ali je također postao i povijesni trenutak koji je obilježio početak novog razdoblja u hrvatskoj politici. Pojava novih lidera i političkih snaga koje su se oslanjale na Radićeve ideje bila je neizbježna.
Danas, sjećanje na Stjepana Radića i njegovu sahranu ostaje duboko ukorijenjeno u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda. Njegov doprinos hrvatskoj politici i društvu ne može se zaboraviti, a svake godine se organiziraju različite manifestacije u čast njegovog rada i naslijeđa. Sahrana Stjepana Radića ostaje simbol borbe za prava i slobode koje su i dalje relevantne u današnjem društvu. Ova povijesna figura i dalje inspirira mnoge, a njegovo ime i djelo ostaju trajno prisutni u hrvatskoj povijesti.
