Nasilje u porodici jedno je od najvažnijih društvenih pitanja s kojim se suočavamo u modernom društvu. Statistika nasilja u porodici često otkriva zabrinjavajuće podatke koji ukazuju na to koliko je ovaj problem rasprostranjen. Prema podacima različitih organizacija koje se bave pravima žena i obitelji, nasilje u porodici zahvaća žene, djecu, a ponekad i muškarce, stvarajući dugoročne posljedice ne samo za žrtve, već i za širu zajednicu.
Prema istraživanjima, oko 30% žena diljem svijeta doživjelo je fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera u nekom trenutku svog života. U Hrvatskoj su statistike također alarmantne. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2022. godini prijavljeno je više od 10.000 slučajeva nasilja u obitelji. Ovi podaci često ne odražavaju stvarnost jer mnoge žrtve ne prijavljuju nasilje zbog straha, srama ili nedostatka povjerenja u sustav.
Nasilje u obitelji može imati različite oblike, uključujući fizičko, emocionalno, seksualno i ekonomsko nasilje. Fizičko nasilje često je najlakše prepoznati, dok su emocionalno i ekonomsko nasilje često suptilniji, ali jednako štetni. Žrtve emocionalnog nasilja često se osjećaju izolirano i nevidljivo, dok ekonomsko nasilje može onemogućiti žrtve da postanu financijski neovisne.
Jedna od ključnih karakteristika nasilja u obitelji je da se često ponavlja. Mnogi napadi se događaju u ciklusima, gdje se nakon nasilnog incidenta obično pojavljuje razdoblje „medenog mjeseca“, kada nasilnik pokazuje kajanje i pokušava se iskupiti. Ovaj ciklus može otežati žrtvama da napuste nasilne odnose, jer se nadaju da će se stvari promijeniti.
Statistika također pokazuje da su djeca koja odrastaju u nasilnim okruženjima izložena višestrukim rizicima. Mnoge žrtve nasilja u obitelji su majke s djecom, a nasilje se može prenijeti na sljedeće generacije. Djeca koja svjedoče nasilju često razvijaju emocionalne i psihološke probleme, a to može utjecati na njihov razvoj i buduće odnose. Prema nekim istraživanjima, djeca koja su izložena nasilju u obitelji imaju veću vjerojatnost da će postati sami nasilnici ili žrtve nasilja kasnije u životu.
U Hrvatskoj postoji nekoliko mjera koje se poduzimaju kako bi se smanjilo nasilje u obitelji. Država je usvojila zakonodavne okvire koji omogućuju žrtvama da traže zaštitu, uključujući hitne mjere udaljenja nasilnika iz zajedničkog doma. Organizacije za podršku žrtvama također igraju ključnu ulogu u pružanju pomoći i resursa za žrtve. No, unatoč ovim mjerama, potrebno je još mnogo posla kako bi se promijenila društvena percepcija nasilja u obitelji i potaknule žrtve da prijave nasilje.
Važno je educirati javnost o nasilju u obitelji i njegovim posljedicama. Kampanje podizanja svijesti, edukacija u školama i rad s lokalnim zajednicama mogu pomoći u smanjenju stigme i poticanju žrtava da potraže pomoć. Također, važno je raditi na promjeni društvenih normi koje opravdavaju ili minimiziraju nasilje.
U konačnici, statistika nasilja u obitelji nije samo brojke. To su priče stvarnih ljudi koji su pretrpjeli nevjerojatne boli i izazove. Naš cilj kao društva trebao bi biti zaštita žrtava, prevencija nasilja i osnaživanje pojedinaca da se oslobode nasilnih odnosa. Samo zajedničkim snagama možemo stvoriti sigurnije i zdravije okruženje za sve članove društva.
