U suvremenom svijetu, gdje su informacije dostupne na svakom koraku, često se postavlja pitanje o istini i načinu na koji se ona predstavlja. Tema koja se često pojavljuje u javnom diskursu je i agresija na istinu, a jedan od istaknutih glasova u ovom kontekstu je Avdo Huseinović. Njegovo promišljanje o ovom fenomenu zaslužuje pažnju, osobito u vremenu kada je dezinformacija postala gotovo svakodnevna pojava.
Avdo Huseinović, poznat po svojoj analitičkoj sposobnosti i kritičkom razmišljanju, ističe kako se agresija na istinu manifestira na više razina. Prvo, tu je razina pojedinca, gdje svaka osoba može biti podložna manipulacijama i lažnim informacijama koje kruže društvenim mrežama. U tom smislu, Huseinović naglašava važnost medijske pismenosti i obrazovanja, kako bi pojedinci mogli razlikovati istinite informacije od lažnih. On vjeruje da edukacija o medijima može pomoći ljudima da razviju kritičko razmišljanje i da postanu otporniji na dezinformacije.
Osim toga, Huseinović se osvrće na utjecaj institucija i moćnika na istinu. U mnogim slučajevima, vlasti i veliki medijski konglomerati manipuliraju informacijama kako bi oblikovali javno mnijenje ili prikrili određene istine. Ovaj oblik agresije na istinu može imati ozbiljne posljedice po društvo, jer može dovesti do polarizacije i podjela među ljudima. Huseinović naglašava kako je važno da se građani angažiraju i kritički preispituju informacije koje primaju, a ne da ih pasivno prihvaćaju.
Jedan od ključnih elemenata Huseinovićeve analize je fenomen „fake news“ ili lažnih vijesti. U eri interneta, lažne vijesti se šire brže nego ikada prije, a njihova prisutnost može utjecati na izbore, javno zdravstvo i društvene pokrete. Huseinović ističe kako su lažne vijesti često osmišljene tako da izazovu emocije, a ne da pruže istinite informacije, što dodatno otežava njihovo raspoznavanje. Stoga, on poziva na kolektivnu odgovornost svih nas da budemo svjesni načina na koji konzumiramo vijesti i informacije te da se aktivno borimo protiv širenja lažnih narativa.
U razgovoru o agresiji na istinu, Huseinović također naglašava važnost transparentnosti i odgovornosti medija. On vjeruje da novinari i medijske kuće imaju ključnu ulogu u održavanju istine, te da bi trebali biti odgovorni prema javnosti. U tom smislu, on se zalaže za jačanje etičkih standarda u novinarstvu, kao i za potporu neovisnim i istraživačkim medijima koji se bore protiv dezinformacija. Uloga novinarstva nije samo prenošenje informacija, već i preispitivanje vlasti i moćnika, te osiguranje da istina ispliva na površinu.
Osim što se bavi medijima, Huseinović se osvrće i na društvene mreže kao platforme koje često postaju arena za širenje dezinformacija. On ističe kako algoritmi društvenih mreža često favoriziraju senzacionalizam i polarizaciju, što dodatno otežava pronalaženje istinitih informacija. Kao rješenje, Huseinović predlaže veće angažiranje korisnika na društvenim mrežama, koji bi trebali preuzeti aktivniju ulogu u dijeljenju točnih informacija i u suzbijanju lažnih vijesti.
Na kraju, Huseinović naglašava da borba za istinu nije samo individualna, već i kolektivna. Potrebno je zajedništvo i suradnja svih članova društva kako bi se stvorilo okruženje u kojem istina može slobodno cirkulirati. Kroz zajedničke napore, možemo se suočiti s izazovima koje donosi agresija na istinu i raditi na izgradnji društva koje cijeni i štiti istinu kao temelj ljudskog suživota.
