U današnjem digitalnom dobu, kibernetička sigurnost postaje sve važnija tema za sve sektore društva. Kako se tehnologija razvija, tako se i prijetnje koje dolaze iz virtualnog svijeta povećavaju. S obzirom na to, mnoge zemlje, uključujući i Hrvatsku, donose zakone koji reguliraju područje kibernetičke sigurnosti. U ovom članku, analizirat ćemo zakon o kibernetičkoj sigurnosti u Hrvatskoj, njegov značaj, ciljeve i kako može utjecati na građane i poduzeća.
Zakon o kibernetičkoj sigurnosti predstavlja pravni okvir koji se bavi zaštitom informacijskih sustava, mreža i podataka od kibernetičkih prijetnji. Ovaj zakon ima za cilj osigurati sigurnost i zaštitu osjetljivih informacija, spriječiti kibernetičke napade te osigurati pravilan odgovor na incidente kada se oni dogode. U tom kontekstu, zakon također propisuje obveze za javne i privatne subjekte, te postavlja temelje za suradnju između različitih institucija i agencija koje se bave kibernetičkom sigurnošću.
Jedan od ključnih aspekata zakona o kibernetičkoj sigurnosti je obveza subjekata da provedu procjenu rizika i uspostave odgovarajuće sigurnosne mjere. Ova procjena rizika omogućuje organizacijama da prepoznaju potencijalne prijetnje i ranjivosti, a time i da implementiraju mjere za zaštitu svojih informacijskih sustava. Na taj način, zakon potiče proaktivni pristup sigurnosti, umjesto reaktivnog, što je od esencijalne važnosti u današnjem svijetu punom prijetnji iz cyberspace-a.
Zakon također propisuje obveze izvještavanja o sigurnosnim incidentima. U slučaju kibernetičkog napada ili incidenta, subjekti su dužni obavijestiti nadležne tijela, što omogućuje pravovremenu reakciju i sprječavanje daljnjih šteta. Ova obveza ne odnosi se samo na velike tvrtke, već i na manje subjekte i organizacije, čime se osigurava sveobuhvatna zaštita cijelog sustava.
Osim regulacije unutar zemljopisnih granica, zakon o kibernetičkoj sigurnosti također se usklađuje s europskim propisima i standardima, poput Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) i Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava (NIS direktiva). Ova usklađenost omogućuje bolju suradnju između država članica Europske unije u borbi protiv kibernetičkih prijetnji, što je posebno važno s obzirom na globalizaciju i međusobnu povezanost informatičkih sustava.
Kibernetička sigurnost nije samo pitanje tehnologije, već i pitanje ljudskih resursa i edukacije. Zakon o kibernetičkoj sigurnosti naglašava važnost obrazovanja i podizanja svijesti među građanima i zaposlenicima o kibernetičkim prijetnjama i najboljim praksama zaštite. S obzirom na to da su ljudi često najslabija karika u sigurnosnom lancu, edukacija može značajno smanjiti rizik od kibernetičkih napada. To uključuje obuke o prepoznavanju phishing e-mailova, sigurnom korištenju lozinki i opasnostima na društvenim mrežama.
Osim toga, zakon o kibernetičkoj sigurnosti potiče razvoj i uspostavljanje nacionalnih i europskih mreža za suradnju u području kibernetičke sigurnosti. Ove mreže omogućuju razmjenu informacija i najboljih praksi između različitih subjekata, što može poboljšati ukupnu razinu sigurnosti. Također, suradnja između privatnog i javnog sektora ključna je za razvoj učinkovitih strategija i rješenja za suočavanje s kibernetičkim prijetnjama.
Zaključno, zakon o kibernetičkoj sigurnosti igra ključnu ulogu u zaštiti naše digitalne infrastrukture i osiguravanju sigurnosti građana i poduzeća. Njegova implementacija može pomoći u smanjenju rizika od kibernetičkih napada i osigurati bolju zaštitu naših osobnih i poslovnih podataka. Kako bi se postigao željeni učinak, važno je da svi subjekti shvate svoje obveze i aktivno sudjeluju u stvaranju sigurnijeg digitalnog okruženja.
