Antraks je ozbiljna zoonotska bolest koja se pojavljuje kod životinja, ali može prenijeti i na ljude. Uzrokovana je bakterijom Bacillus anthracis, koja se obično nalazi u tlu i može preživjeti u obliku spora dugi niz godina. Antraks je najčešće povezan s prehranom i kontaktom sa zaraženim životinjama, a također se može prenijeti i putem udisanja spora ili kontaktom s kožom zaraženih životinja ili njihovih proizvoda.
Postoje tri glavne forme antraksa: kožni, plućni i gastrointestinalni antraks. Kožni antraks je najčešći oblik i javlja se kada spore bakterije dođu u kontakt s kožom. Simptomi uključuju svrbež, crvenilo, a zatim i stvaranje čira koje se može pretvoriti u čir s crnim središtem. Plućni antraks je najopasniji oblik bolesti i nastaje kada se spore udišu. Simptomi uključuju groznicu, kašalj, bolove u prsima i otežano disanje. Gastrointestinalni antraks nastaje konzumacijom zaraženog mesa i može uzrokovati mučninu, povraćanje i bolove u trbuhu.
Osobe koje su izložene riziku od antraksa uključuju radnike u stočarstvu, veterinarima, laboratorijskim tehničarima i onima koji se bave preradom životinjskih proizvoda. Također, antraks se može koristiti kao biološko oružje, što je dodatno povećalo zabrinutost za javno zdravlje. U prošlosti su se dogodili slučajevi bioterorizma u kojima su spore antraksa bile korištene za napade, uzrokujući strah i paniku među populacijom.
Prevalencija antraksa varira ovisno o regiji. U nekim dijelovima svijeta, posebno u zemljama gdje se stočarstvo ne provodi pod strogim sanitarnim uvjetima, antraks je još uvijek čest. U razvijenijim zemljama, gdje su sanitetski uvjeti bolji, slučajevi su rijetki, ali se i dalje povremeno javljaju.
Prevencija antraksa uključuje cijepljenje životinja, osobnu zaštitu prilikom rukovanja s potencijalno zaraženim životinjama i njihovim proizvodima, te provođenje strogih sanitarnih mjera. Ljudi koji rade s potencijalno zaraženim materijalima trebaju nositi zaštitnu opremu, uključujući rukavice i maske. U slučaju izbijanja antraksa, važno je brzo identificirati zaražene životinje i poduzeti mjere za suzbijanje širenja bolesti.
Liječenje antraksa ovisi o obliku bolesti. Za kožni antraks, obično se propisuju antibiotici kao što su penicilin ili doksiciklin. Plućni antraks zahtijeva hitnu medicinsku pomoć i također se liječi antibioticima, ali može zahtijevati i hospitalizaciju zbog ozbiljnosti simptoma. Gastrointestinalni antraks također se liječi antibioticima, a u težim slučajevima može biti potrebna kirurška intervencija.
U zaključku, antraks je ozbiljna zoonotska bolest koja predstavlja prijetnju zdravlju ljudi, posebno onima koji rade s životinjama ili u industriji mesa. Edukacija o antraksu i njegovim rizicima, kao i provođenje preventivnih mjera, ključni su za smanjenje incidencije ove bolesti. Razumijevanje načina prijenosa, simptoma i liječenja antraksa može pomoći u zaštiti zajednice i smanjenju rizika od izbijanja bolesti.
