Apsolutno siromaštvo predstavlja stanje u kojem pojedinac ili obitelj ne mogu osigurati osnovne životne potrebe kao što su hrana, voda, odjeća, sklonište i zdravstvena zaštita. Ova vrsta siromaštva mjeri se prema minimalnim standardima koji su potrebni za fizičko preživljavanje. Prema Svjetskoj banci, osoba se smatra apsolutno siromašnom ako živi s manje od 1,90 eura dnevno. Ova definicija ukazuje na ekstremne uvjete koji često dovode do ozbiljnih posljedica po zdravlje, obrazovanje i općenito blagostanje pojedinca.
Apsolutno siromaštvo nije samo ekonomski problem, već i društveni i politički izazov. U mnogim zemljama, posebno u zemljama u razvoju, milijuni ljudi žive u uvjetima koji su daleko od osnovnih potreba. Ovi ljudi se suočavaju s višestrukim rizicima, uključujući nedostatak pristupa obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i drugim osnovnim uslugama. Ova situacija može stvoriti ciklus siromaštva koji se teško prekida, jer nedostatak obrazovanja i zdravstvene skrbi dodatno otežava mogućnosti za zapošljavanje i ekonomski rast.
Apsolutno siromaštvo također je povezano s različitim faktorima koji doprinose njegovom održavanju. Među njima su politička nestabilnost, ratovi, prirodne katastrofe, ekonomske krize i nepravedna raspodjela resursa. Na primjer, u zemljama pogođenim ratovima, infrastruktura često bude uništena, a gospodarstvo propada, što dodatno pogoršava situaciju siromašnih. S druge strane, u stabilnijim zemljama, ali s visokom stopom nejednakosti, siromašne obitelji često nemaju jednake prilike kao njihovi bogatiji sugrađani.
Jedna od najvažnijih inicijativa za borbu protiv apsolutnog siromaštva dolazi od strane Ujedinjenih naroda, koji su postavili ciljeve održivog razvoja (Sustainable Development Goals – SDGs). Cilj 1, koji se fokusira na iskorjenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima, naglašava važnost globalne suradnje i ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvene usluge. Ove inicijative nastoje poboljšati životne uvjete siromašnih i omogućiti im da se osamostale i postanu produktivni članovi društva.
Osim međunarodnih napora, važno je i lokalno djelovanje. Organizacije civilnog društva, nevladine udruge i različiti programi pomoći često igraju ključnu ulogu u borbi protiv siromaštva. Ove organizacije pružaju različite usluge, od hrane i skloništa do obrazovnih programa i zdravstvene skrbi. Njihov rad može značajno poboljšati kvalitetu života ljudi koji se nalaze u apsolutnom siromaštvu.
U Hrvatskoj se, iako nije među najugroženijim zemljama, siromaštvo također osjeća. Prema podacima Eurostata, visoka stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti utječe na mnoge obitelji, posebno na one s više djece ili na umirovljenike s niskim mirovinama. Ova situacija zahtijeva pažnju i akciju kako bi se osigurala bolja budućnost za sve građane. Hrvatska vlada i lokalne zajednice rade na razvoju politika koje bi trebale smanjiti siromaštvo kroz razne socijalne programe i poticaje za zapošljavanje.
U konačnici, borba protiv apsolutnog siromaštva zahtijeva zajednički napor svih sektora društva. Od vlada i međunarodnih organizacija do lokalnih zajednica i pojedinaca, svatko može pridonijeti stvaranju svijeta u kojem svi imaju pristup osnovnim potrebama. Ključni element ove borbe je razumijevanje da siromaštvo nije samo pitanje nedostatka novca, već i pitanje ljudskih prava, pravde i jednakosti. Samo kroz zajedničko djelovanje možemo stvoriti društvo u kojem će svaki pojedinac imati mogućnost za dostojanstven život i ostvarenje svojih potencijala.
