Balet je jedan od najvažnijih oblika scenske umjetnosti, a njegov razvoj kroz povijest bio je obilježen različitim stilovima i razdobljima. Jedno od najzanimljivijih razdoblja u povijesti baleta svakako je romantizam, koji je trajao od kraja 18. stoljeća do sredine 19. stoljeća. Tijekom ovog razdoblja, balet je doživio značajne promjene, kako u tehničkom, tako i u umjetničkom smislu, a mnogi od tih utjecaja osjete se i danas.
Romantizam se kao umjetnički pravac javio kao reakcija na klasicizam, koji je naglašavao racionalnost i harmoniju. Umjetnici romantizma, s druge strane, okrenuli su se emocijama, prirodi, fantaziji i individualnosti. Ova promjena u filozofiji i umjetničkom izražavanju utjecala je na balet, koji je postao sredstvo za izražavanje dubokih osjećaja i dramatičnih narativa.
U romantizmu se balet počeo udaljavati od klasičnih i povijesnih tema, te se orijentirao prema temama iz folklora, mitologije i prirode. Plesači su počeli koristiti svoje tijelo kao sredstvo za izražavanje emocija, umjesto da se drže samo tehničkih standarda. Ova promjena dovela je do stvaranja likova koji su bili više od pukih plesača; postali su simboli osjećaja, snova i želja.
Jedan od najznačajnijih elemenata romantizma u baletu bio je fokus na balerine i njihovu ulogu. U tom razdoblju, balerine su postale središnje figure, a njihova gracija i ljepota privukle su pažnju publike. U tom kontekstu, pojavila se i nova tehnika baleta – pointe, koja je omogućila balerinama da plešu na vrhovima svojih prstiju, stvarajući dojam lepršavosti i eterealnosti. Ova tehnika je dodatno naglasila njihovu ženstvenost i omogućila im da izraze svoje unutarnje osjećaje kroz ples.
Jedna od najpoznatijih baletnih predstava iz razdoblja romantizma je “Giselle”, koju je prvi put izveo Pariz 1841. godine. Ova predstava, koja govori o ljubavi, izdaji i otkupljenju, postala je simbol romantizma u baletu. Priča prati mladu seljanku Giselle koja umire od tuge nakon što sazna da je njezin voljeni princ zapravo zaručen za drugu. U drugom činu, ona se pojavljuje kao duh, pokušavajući spasiti svog voljenog od vještica koje ga žele uništiti. “Giselle” je savršeni primjer kako romantizam koristi balet kao način istraživanja ljudskih emocija i duhova.
Još jedan značajan balet iz ovog razdoblja je “La Sylphide”, koji je prvi put izveden 1832. godine. Ova predstava istražuje temu ljubavi između smrtnika i nadnaravnog bića. Priča prati mladića Jamesa koji se zaljubljuje u duh, sylph, ali ga njegova odluka da se oženi drugom djevojkom dovodi do tragedije. “La Sylphide” je također značajan jer je uvela elemente romantizirane prirode i simbolizirala sukob između stvarnog i nadrealnog svijeta.
Osim ovih primjera, romantizam je također donio nove koreografske stilove i inovacije. Koreografi su počeli koristiti slobodniji pristup u kreiranju plesnih pokreta, što je dovelo do razvoja izražajnijih i emotivnijih koreografija. Ovo razdoblje također je vidjelo pojavu novih vrsta baletnih predstava, kao što su baleti u jednom činu, koji su postali popularni zbog svoje pristupačnosti i jednostavnosti.
Romantizam je također utjecao na kostimografiju baleta. Kostimi su postali svjetliji i maštovitiji, često koristeći prirodne materijale i pastelne boje kako bi odražavali temu predstave. Ova promjena doprinijela je stvaranju vizualno privlačnih scena koje su dodatno istaknule emocionalnu dubinu plesa.
U zaključku, balet u romantizmu predstavlja značajan korak u razvoju ove umjetničke forme. Ove promjene su omogućile baletu da postane sredstvo za izražavanje ljudskih emocija i fantazija, a mnoge od tih inovacija i danas su prisutne u modernom baletu. Romantizam je otvorio vrata novim temama, tehnikama i stilovima, čime je postavio temelje za buduće generacije baletnih umjetnika.
