Divljač je pojam koji se često koristi u kontekstu lovstva, no njegova definicija može varirati ovisno o zakonodavstvu različitih zemalja. U Republici Hrvatskoj, pojam divljači reguliran je Zakonom o lovstvu koji propisuje različite aspekte vezane uz lov, očuvanje divljači i upravljanje lovištima. Ovaj zakon pruža pravni okvir koji osigurava održivo korištenje prirodnih resursa, a divljač kao takva predstavlja važan segment toga sustava.
Prema Zakonu o lovstvu, divljač se definira kao slobodno živeće životinje koje pripadaju određenim vrstama. To uključuje sve vrste sisavaca i ptica koje su uobičajene u određenim staništima, a koje se ne drže u zatočeništvu. Zakon također razlikuje između raznih kategorija divljači, što je važno za pravilno upravljanje lovištima i očuvanje biološke raznolikosti.
Divljač se može podijeliti na nekoliko kategorija. Prva kategorija obuhvaća krvoločnu divljač, koja uključuje vrste poput vuka i medvjeda. Ove vrste su zaštićene i njihov lov je strogo reguliran, a često se provode i mjere zaštite kako bi se osigurao njihov opstanak. Druga kategorija obuhvaća sitnu divljač, kao što su zečevi i ptice, koja se može loviti u određenim sezonama. Ovisno o vrsti i stanju populacije, različite regulative definiraju kada i na koji način se ova divljač može loviti.
Osim toga, Zakon o lovstvu propisuje i odgovornosti lovaca, kao i prava koja proizlaze iz lova. Lovci su dužni poštivati sve propise, uključujući odredbe o zaštiti divljači i prirodnih staništa. Također, moraju imati odgovarajuće dozvole i licencu za lov, a lovišta se moraju pravilno upravljati kako bi se osigurala održivost divljači i očuvala ravnoteža ekosustava.
Jedan od ključnih aspekata Zakona o lovstvu je i obaveza zaštite divljači. To podrazumijeva provođenje mjera koje će pomoći u očuvanju staništa divljači, kao što su održavanje prirodnih staništa, suzbijanje štetnih utjecaja te zaštita od bolesti koje mogu ugroziti populacije divljači. U ovom kontekstu, lovci igraju važnu ulogu u očuvanju prirode, jer su često prvi koji primjećuju promjene u ekosustavima i mogu djelovati kao čuvari prirode.
Osim toga, Zakon o lovstvu također se bavi pitanjima etike u lovu. Lovci su dužni postupati humano prema divljači, što uključuje korištenje odgovarajuće opreme i metoda lova koji minimiziraju patnju životinja. U tom smislu, od njih se očekuje da budu odgovorni i da ne love iz zabave, već s ciljem upravljanja populacijama divljači i očuvanja prirodnih resursa.
U praksi, zaštita divljači i pravilno upravljanje lovištima zahtijevaju suradnju različitih dionika, uključujući lovačke udruge, državne institucije i lokalne zajednice. Ova suradnja može uključivati zajedničke projekte, edukaciju o važnosti očuvanja divljači i staništa te sudjelovanje u aktivnostima koje promoviraju odgovoran lov.
Na kraju, važno je napomenuti da divljač nije samo predmet lova, već i važan dio ekosustava koji doprinosi biološkoj raznolikosti. Uz pravilno upravljanje i zaštitu, divljač može igrati ključnu ulogu u održavanju ravnoteže u prirodi, što je od vitalnog značaja za sve nas. Stoga je razumijevanje pojma divljači i zakonskih okvira koji ga uređuju ključno za sve koji se bave lovom ili se jednostavno žele informirati o prirodi i zaštiti okoliša.