U današnjem svijetu obrazovanja, posebno u području predškolskog odgoja, važno je razumjeti različite pristupe i metode koje se koriste kako bi se olakšao razvoj djece. Jedan od takvih pristupa je DPS, odnosno “Dinamika i Poticanje Samostalnosti”. Ovaj koncept se sve više primjenjuje u predškolskim ustanovama diljem Hrvatske, a njegov cilj je poticanje samostalnosti i aktivnog sudjelovanja djece u vlastitom učenju. No, što to zapravo znači i kako se provodi u praksi?
DPS se temelji na ideji da djeca najbolje uče kroz igru i aktivno sudjelovanje. U predškolskom uzrastu, djeca su prirodno znatiželjna i sklona istraživanju svijeta oko sebe. DPS pristup omogućuje im da kroz različite aktivnosti i igre razvijaju svoje sposobnosti, ali i socijalne vještine, emocionalnu inteligenciju i kreativnost. U praksi, to znači da odgajatelji osmišljavaju različite aktivnosti koje su usmjerene na poticanje dječje samostalnosti i neovisnosti.
Jedna od ključnih komponenti DPS-a je stvaranje poticajnog okruženja. To uključuje prostor koji je prilagođen potrebama djece, gdje su svi materijali i resursi lako dostupni. Na taj način, djeca imaju mogućnost samostalno birati aktivnosti koje ih zanimaju, što dodatno potiče njihovu kreativnost i motivaciju za učenjem. Osim toga, odgajatelji igraju važnu ulogu u promicanju samostalnosti. Oni ne samo da usmjeravaju djecu, već im i omogućuju da donose odluke i preuzimaju odgovornosti za svoje postupke.
Jedan od izazova u primjeni DPS pristupa u predškolskom odgoju je potreba za ravnotežom između vođenog i samostalnog učenja. Iako je važno poticati djecu da istražuju i uče samostalno, odgajatelji također moraju osigurati da su djeca sigurni i da imaju potrebnu podršku tijekom procesa učenja. To zahtijeva odgajatelje da budu fleksibilni i prilagodljivi, te da razviju svoje vještine u promatranju djece i razumijevanju njihovih potreba.
Uz to, DPS pristup uključuje i suradnju s roditeljima. Roditelji su ključni partneri u procesu odgoja i obrazovanja, a njihovo uključivanje može značajno doprinijeti uspjehu DPS programa. Organiziranje radionica ili informativnih sastanaka za roditelje može pomoći u objašnjavanju ciljeva DPS-a, kao i načina na koji mogu podržati samostalnost svoje djece kod kuće. Također, roditelji mogu biti uključeni u aktivnosti u vrtiću, čime se dodatno jača povezanost između kuće i vrtića.
U usporedbi s tradicionalnim pristupima, gdje se često naglasak stavlja na usvajanje znanja kroz pasivno slušanje, DPS pristup naglašava aktivno sudjelovanje djece. To ne znači da se znanje ne prenosi, već da se ono stječe kroz aktivne i zanimljive aktivnosti koje su prilagođene interesima i potrebama djece. Ovaj pristup također može pomoći u razvoju kritičkog mišljenja i sposobnosti rješavanja problema, jer djeca uče kako istraživati, isprobavati i učiti iz svojih grešaka.
Osim pedagoških prednosti, DPS pristup može imati i pozitivne učinke na emocionalno i socijalno zdravlje djece. Poticanje samostalnosti može im pomoći da razviju jače samopouzdanje i samopouzdanje, što može biti od velike važnosti u njihovom daljnjem razvoju. Također, kroz suradničke aktivnosti, djeca uče kako raditi u timu, dijeliti i komunicirati s drugima, što su vještine koje će im biti korisne tijekom cijelog života.
U zaključku, DPS pristup u predškolskom odgoju predstavlja inovativan i učinkovit način poticanja samostalnosti i aktivnog učenja među djecom. Ovaj pristup ne samo da obogaćuje iskustvo učenja, već također pomaže u razvoju cjelokupnog djetetovog potencijala. U svijetu koji se stalno mijenja, važno je da odgojitelji i roditelji budu otvoreni za nove metode i pristupe koji mogu unaprijediti obrazovanje i razvoj djece.
