Egzistencijalna anksioznost predstavlja oblik tjeskobe koja se javlja kada se suočavamo s pitanjima koja se tiču smisla života, vlastite egzistencije i neizbježnosti smrti. Ova vrsta anksioznosti može biti izazvana različitim situacijama, poput gubitka voljene osobe, promjena u životu, ili čak svakodnevnim stresom koji nas suočava s našim vlastitim ograničenjima i nesigurnostima.
U današnjem ubrzanom svijetu, egzistencijalna anksioznost postaje sve prisutnija. Ljudi se često pitaju što im život donosi, koji je njihov cilj ili svrha, a takva razmišljanja mogu dovesti do osjećaja izgubljenosti i tjeskobe. Ova anksioznost ne proizlazi samo iz straha od smrti, već i iz straha da ne ostvarimo svoje snove ili da ne ispunimo očekivanja društva i samih sebe.
Mnogi filozofi su se bavili pitanjem egzistencije i smisla života. Na primjer, Jean-Paul Sartre je vjerovao da je život inherentno besmislen, te da je na svakom pojedincu da pronađe svoj vlastiti smisao. Ova filozofska perspektiva može biti oslobađajuća, ali također može izazvati duboku tjeskobu, jer nas prisiljava da preuzmemo odgovornost za vlastitu egzistenciju. U tom kontekstu, egzistencijalna anksioznost može se doživjeti kao poziv na akciju, kao motivacija za istraživanje i pronalaženje vlastitih vrijednosti i ciljeva.
Osim filozofskih razmatranja, egzistencijalna anksioznost može se manifestirati i kroz fizičke simptome. Osobe koje pate od ovog oblika anksioznosti mogu iskusiti ubrzan rad srca, znojenje, tremu, ili osjećaj gušenja. Ovi simptomi mogu se javiti u različitim situacijama, bilo da se radi o razgovoru s nepoznatim osobama, donošenju važnih životnih odluka ili jednostavno razmišljanju o budućnosti. Ponekad se može dogoditi da se osoba povuče u sebe, izbjegavajući situacije koje bi mogle izazvati anksioznost, što može dovesti do socijalne izolacije.
Jedan od načina za suočavanje s egzistencijalnom anksioznošću je prakticiranje mindfulnessa, tehnike koja nas uči kako biti prisutan u trenutku i kako se nositi s tjeskobnim mislima bez osude. Meditacija, duboko disanje i vođene vizualizacije mogu pomoći u smanjenju tjeskobe i poticanju osjećaja unutarnjeg mira. Osim toga, razgovor s prijateljima ili stručnjacima može biti izuzetno koristan. Dijalog o vlastitim strahovima i tjeskobama može donijeti olakšanje i pomoći u pronalaženju novih perspektiva.
Važno je naglasiti da egzistencijalna anksioznost nije nešto što se može potpuno eliminirati. Ona je sastavni dio ljudskog iskustva, osobito u trenucima promjene i nesigurnosti. Ključ leži u učenju kako se nositi s tim osjećajima i kako ih koristiti kao motivaciju za rast i razvoj. Umjesto da bježimo od svojih strahova, trebali bismo ih prihvatiti kao dio našeg putovanja kroz život. Kroz introspekciju i samorefleksiju, možemo bolje razumjeti sebe i svoje potrebe, što može dovesti do dubljeg osjećaja ispunjenosti i zadovoljstva.
U zaključku, egzistencijalna anksioznost je složeni emocionalni odgovor koji se javlja kada se suočavamo s temama kao što su smrt, smisao života i osobna identifikacija. Iako može biti izazovna, ona također može poslužiti kao prilika za osobni rast i razvoj. Kroz različite tehnike suočavanja i otvoren dijalog o našim strahovima, možemo naučiti kako se nositi s ovom vrstom anksioznosti i pronaći dublje razumijevanje svog postojanja.
