U svijetu književnosti, pojam ‘cantares de gesta’ odnosi se na epove koje su često ispunjene herojskim djelima, borbama i avanturama. Ove epske pjesme su odraz kulturnog identiteta i povijesnog naslijeđa određenih naroda. U ovom članku istražit ćemo povezanost između ‘cantares de gesta’ i umbande, religije koja se razvila u Brazilu, a koja je kombinacija afričkih, indijanskih i europskih vjerskih tradicija.
Umbanda, kao religija, nastala je u ranim dvadesetim godinama prošlog stoljeća, i predstavlja jedinstvenu sintezu različitih vjerskih utjecaja. Njeni sljedbenici vjeruju u postojanje viših duhova, poznatih kao ‘orixás’, koji imaju moć voditi i štititi ljude. Umbanda ne samo da se bavi duhovnim aspektima života, već i socijalnim i kulturnim pitanjima, a često se koristi i kao sredstvo za izražavanje identiteta i otpora prema kolonijalnim strukturama moći.
Kada govorimo o ‘el poema de los cantares de gesta umbanda’, možemo zamisliti kako bi ova kombinacija mogla izgledati u književnom kontekstu. Ovaj pojam može se tumačiti kao oblik poezije koji slavi junake umbande, njihove borbe i pobjede, ali i izazove s kojima se suočavaju u modernom društvu. U tom smislu, ‘cantares de gesta’ ne bi bili samo povijesni dokumenti, već i suvremeni narativi koji odražavaju borbu za identitet i pravdu.
U mnogim kulturama, epska poezija služi kao sredstvo za prenošenje znanja i tradicija s generacije na generaciju. U afro-brazilskom kontekstu, ova praksa može uključivati i usmenu predaju, gdje se priče o bogovima, duhovima i junacima prenose kroz ritmične stihove. Ovi stihovi ne samo da pričaju priče, već također služe i kao način za povezivanje zajednice, jačanje identiteta i očuvanje kulturnog naslijeđa.
U umbanda religiji, junaci i božanstva imaju posebna značenja. Na primjer, jedan od najpoznatijih orixása je Exu, koji se često prikazuje kao posrednik između ljudi i duhovnog svijeta. Njegove priče su bogate simbolikom i često se koriste u ritualima i obredima. Pjesme koje ga slave mogu se smatrati modernim ‘cantares de gesta’, jer one ne samo da govore o njegovim moćima, već i o njegovim osobinama, izazovima i pobjedama.
Osim toga, u modernoj umbanda praksi, pjesnici i umjetnici koriste svoje vještine da bi izrazili svoje ideje i osjećaje o društvenim pitanjima, kao što su rasna nepravda, siromaštvo i kulturna marginalizacija. Ove pjesme mogu djelovati kao oblik otpora i osnaživanja, pružajući glas onima koji su često ignorirani u društvenim narativima. U tom smislu, ‘el poema de los cantares de gesta umbanda’ postaje alat za borbu i afirmaciju identiteta.
Na kraju, možemo zaključiti da ‘el poema de los cantares de gesta umbanda’ nije samo literarni pojam, već i kulturni fenomen koji odražava složene odnose između tradicije i suvremenosti. Kroz ovu prizmu, možemo bolje razumjeti kako se identitet oblikuje kroz priče i kako se te priče koriste za osnaživanje zajednica. Stoga, istraživanje ovog fenomena može nam pomoći u razumijevanju šireg konteksta borbe za pravdu i ravnopravnost u društvu.
