Elektroničko nasilje, poznato i kao cyberbullying, postalo je sve prisutnije u današnjem digitalnom društvu, a Hrvatska nije iznimka. S razvojem tehnologije i sveprisutnošću interneta, mladi ljudi su izloženi novim oblicima nasilja koji se odvijaju putem društvenih mreža, mobilnih aplikacija i drugih online platformi. Ova pojava ne samo da utječe na emocionalno i mentalno zdravlje žrtava, već može imati dugoročne posljedice na njihovu svakodnevicu i osobni razvoj.
U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, elektroničko nasilje često se manifestira kroz zlostavljanje na društvenim mrežama, slanje prijetećih poruka, širenje lažnih informacija ili fotografija, te isključivanje iz online grupa. Mnogi mladi ljudi često ne prepoznaju ozbiljnost ovakvih situacija, smatrajući ih bezazlenim šalama ili nesporazumima. Međutim, posljedice mogu biti ozbiljne, uključujući depresiju, anksioznost, pa čak i samoubilačke misli.
Jedan od ključnih problema u borbi protiv elektroničkog nasilja je nedostatak svijesti među mladima o tome što predstavlja zlostavljanje i kako ga prepoznati. Mnogi ne znaju kako reagirati kada postanu žrtve ili svjedoci takvog ponašanja. U tom kontekstu, edukacija i informiranje su od presudne važnosti. Roditelji, učitelji i stručnjaci trebaju raditi zajedno kako bi osigurali da mladi ljudi razumiju opasnosti elektroničkog nasilja i načine na koje se mogu zaštititi.
Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina poduzela korake kako bi se nosila s ovim problemom. Postoje razni programi i inicijative koje se fokusiraju na podizanje svijesti o elektroničkom nasilju, uključujući radionice i edukativne materijale za škole. Također, zakonodavstvo se postupno prilagođava kako bi se osigurala bolja pravna zaštita žrtava. Iako su zakoni na snazi, često je teško dokazati elektroničko nasilje zbog anonimnosti koju internet pruža, što dodatno komplicira situaciju.
Uloga društvenih mreža u širenju elektroničkog nasilja također je značajna. Platforme poput Facebooka, Instagrama i TikToka omogućuju brzu i široku distribuciju sadržaja, što može pojačati učinak zlostavljanja. Mnogi mladi ljudi nisu svjesni potencijalnih posljedica svojih online aktivnosti. Stoga je važno poticati odgovorno ponašanje na mreži i razvijati kritičko razmišljanje o informacijama koje konzumiraju i dijele.
Osim toga, važno je stvoriti podržavajuće okruženje za žrtve elektroničkog nasilja. Mnogi mladi ljudi se boje prijaviti nasilje jer se boje osude ili dodatnog zlostavljanja. Stoga je ključno da škole i zajednice razviju programe podrške koji će žrtvama pružiti sigurno mjesto za razgovor i pomoć. Također, važno je educirati mlade o tome kako mogu blokirati ili prijaviti zlostavljače na društvenim mrežama, kao i pružiti informacije o organizacijama koje nude pomoć.
U zaključku, elektroničko nasilje predstavlja ozbiljan problem u Hrvatskoj, koji zahtijeva zajednički napor društva kako bi se smanjilo njegovo prisustvo i posljedice. Edukacija, podrška žrtvama i odgovorno ponašanje na mreži ključni su koraci u borbi protiv ovog oblika nasilja. Samo kroz suradnju i angažman možemo stvoriti sigurnije online okruženje za sve.