ENIAC, skraćenica za Electronic Numerical Integrator and Computer, predstavlja jedan od prvih elektroničkih računala u povijesti. Razvijen je tijekom Drugog svjetskog rata, a njegova je izgradnja završena 1945. godine. Ovaj revolucionarni uređaj, koji je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, označio je početak nove ere u računalnoj tehnologiji i postao temelj za razvoj modernih računala.
ENIAC je bio rezultat zajedničkog rada dvojice inženjera, Johna W. Mauchlyja i J. Presper Ecka, koji su imali viziju o strojnom računalu koje bi moglo izvršavati kompleksne matematičke proračune brže od tadašnjih mehaničkih računala. Prvotno je bio namijenjen za izračunavanje balističkih podataka za vojsku, ali je ubrzo postao koristan i za razne druge znanstvene i inženjerske aplikacije.
Ono što je ENIAC činilo posebnim je njegova arhitektura. Sastojalo se od gotovo 18.000 vakuumskih cijevi, 70.000 otpora, 10.000 kondenzatora i više od 6.000 prekidača. Njegova veličina bila je impresivna; zauzimao je prostor od oko 167 četvornih metara. U usporedbi s današnjim računalima, koja su mala i prenosiva, ENIAC se može činiti gotovo nevjerojatnim. Iako je bio izuzetno moćan za svoje vrijeme, imao je i značajne nedostatke, uključujući visoku potrošnju energije i potrebu za čestim održavanjem zbog kvarova vakuumskih cijevi.
Jedan od ključnih aspekata ENIAC-a bila je njegova sposobnost za programiranje. Iako nije imao moderan operacijski sustav, mogao se programirati putem prekidača i žica. Programiranje ENIAC-a bilo je komplicirano i zahtijevalo je znanje o elektroničkoj logici i električnim krugovima. U tom smislu, ENIAC je bio daleko od današnjih računala koja koriste visoke razine programskih jezika, što omogućava jednostavno i intuitivno programiranje.
ENIAC se sastojao od različitih modula, uključujući aritmetičku jedinicu, memoriju i ulazno/izlazne jedinice. Aritmetička jedinica bila je odgovorna za izvođenje matematičkih operacija, dok je memorija pohranjivala podatke i instrukcije. Ulazno/izlazne jedinice omogućavale su komunikaciju s vanjskim uređajima, uključujući papirnate trake i slične medije za pohranu podataka.
Unatoč svojim nedostacima, ENIAC je postavio temelje za budući razvoj računalne tehnologije. Njegov rad doveo je do stvaranja još moćnijih i sofisticiranijih računala koja su kasnije razvijena, uključujući UNIVAC, koje je bilo prvo komercijalno računalo. ENIAC je također utjecao na razvoj koncepta programabilnih računala, koji je postao standard u industriji.
Osim toga, ENIAC je imao značajan utjecaj na znanstvenu zajednicu. Njegova sposobnost za brzo izvršavanje proračuna omogućila je znanstvenicima da rješavaju složene probleme koji su ranije zahtijevali tjedne ili mjesece ručnog rada. To je omogućilo brži napredak u različitim disciplinama, uključujući fiziku, inženjerstvo i statistiku.
U zaključku, ENIAC nije bio samo prvo elektroničko računalo, već je predstavljao prekretnicu u povijesti tehnologije. Njegova sposobnost za brze i točne proračune promijenila je način na koji se znanstveni i inženjerski radovi obavljaju. Danas, kada razmatramo napredak tehnologije, ne možemo zaboraviti važnost ENIAC-a i njegovog naslijeđa koje traje do danas.
