Fiskalna politika predstavlja jedan od ključnih instrumenata ekonomske politike svake države. Ona obuhvaća sve odluke vlade vezane uz državne prihode i rashode, kao i način na koji se ti prihodi i rashodi koriste za utjecaj na ekonomsku aktivnost. U osnovi, fiskalna politika se može definirati kao način na koji vlada upravlja svojim financijama s ciljem postizanja određenih ekonomskih ciljeva, kao što su stabilnost, rast i zapošljavanje.
Jedan od glavnih elemenata fiskalne politike su javni prihodi, koji dolaze iz različitih izvora, uključujući poreze, pristojbe i druge oblike prihoda. Porezi su obično najznačajniji izvor prihoda za vlade i mogu uključivati različite vrste poreza, kao što su porez na dohodak, porez na dodanu vrijednost (PDV), porez na imovinu i mnoge druge. S druge strane, javni rashodi uključuju sve troškove koje vlada ima, uključujući troškove za socijalne usluge, obrazovanje, infrastrukturu, obranu i druge javne usluge.
Fiskalna politika može biti ekspanzivna ili kontraktivna. Ekspanzivna fiskalna politika se primjenjuje kada vlada povećava svoje rashode ili smanjuje poreze kako bi potaknula gospodarsku aktivnost. Ova vrsta politike često se koristi u vremenima ekonomske recesije kako bi se stimuliralo zapošljavanje i potrošnja. Primjerice, povećanje javnih investicija u infrastrukturne projekte može stvoriti nova radna mjesta i povećati potražnju za materijalima i uslugama.
Nasuprot tome, kontraktivna fiskalna politika se primjenjuje kada vlada smanjuje rashode ili povećava poreze kako bi smanjila proračunski deficit ili inflaciju. Ova politika može biti potrebna u vremenima kada ekonomija raste brže od potencijala, što može dovesti do inflacijskih pritisaka. Na primjer, smanjenje subvencija ili povećanje poreza može pomoći u stabilizaciji cijena i održavanju ravnoteže u proračunu.
Fiskalna politika također igra ključnu ulogu u redistribuciji bogatstva unutar društva. Porezni sustav može biti progresivan ili regresivan, ovisno o tome kako se porezi naplaćuju i kako se sredstva raspoređuju. Progresivni porezi su oni koji oporezuju bogatije pojedince višom stopom nego siromašnije, dok regresivni porezi imaju tendenciju da više opterećuju one s nižim prihodima. Kroz različite socijalne programe, vlade mogu redistribuirati bogatstvo i smanjiti ekonomske nejednakosti.
Osim toga, fiskalna politika može imati značajan utjecaj na kamatne stope i inflaciju. Kada vlada povećava svoje rashode bez odgovarajuće fiskalne discipline, može doći do rasta proračunskog deficita. Ovaj deficit može uzrokovati povećanje kamatnih stopa jer investitori zahtijevaju veću naknadu za preuzimanje rizika od ulaganja u državne obveznice. Povećane kamatne stope mogu, pak, smanjiti privatna ulaganja i potrošnju, što može usporiti gospodarski rast.
U Europskoj uniji, fiskalna politika zemalja članica podložna je određenim pravilima i smjernicama, posebno u okviru Europskog semestra. Ova pravila imaju za cilj osigurati fiskalnu stabilnost unutar Eurozone, a uključuju smjernice o proračunskom deficitu i javnom dugu. Zemlje članice su obvezne uskladiti svoje fiskalne politike s ovim pravilima kako bi osigurale održivost svojih javnih financija.
U zaključku, fiskalna politika je složen i dinamičan instrument koji se koristi za upravljanje ekonomskim aktivnostima i stabilizaciju gospodarstva. Njeno značenje leži u sposobnosti vlada da utječu na život građana kroz upravljanje prihodima i rashodima, poticanje rasta, borbu protiv inflacije i redistribuciju bogatstva. Razumijevanje fiskalne politike ključno je za sve koji žele dublje razumjeti ekonomske procese i odluke koje oblikuju svakodnevni život.
