Informacijska zaštita predstavlja skup mjera, politika i procedura koje se koriste za zaštitu informacija od neovlaštenog pristupa, korištenja, otkrivanja, prekida, modifikacije ili uništavanja. U kontekstu Hrvatske, informacijska zaštita postaje sve važnija zbog sve većeg broja cyber prijetnji i potrebe za zaštitom osobnih podataka. Ovaj članak će istražiti osnovne aspekte informacijske zaštite u Hrvatskoj, uključujući pravne okvire, izazove s kojima se suočavaju organizacije te najbolje prakse za osiguranje informacija.
U Hrvatskoj, informacijska zaštita regulirana je zakonodavstvom koje se temelji na europskim standardima, posebno na Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR). Ova uredba, koja je stupila na snagu u svibnju 2018. godine, postavila je visoke standarde za zaštitu osobnih podataka i osiguranje privatnosti građana. Organizacije su dužne implementirati mjere zaštite koje su primjerene rizicima, a također moraju obavijestiti korisnike o načinima obrade njihovih podataka.
Jedan od glavnih izazova u informacijskoj zaštiti u Hrvatskoj je nedostatak svijesti o važnosti sigurnosti informacija među malim i srednjim poduzećima. Mnogi vlasnici firmi nisu potpuno svjesni prijetnji koje dolaze iz cyber svijeta, što ih čini ranjivima na napade. Cyber napadi, poput phishinga, ransomwarea i drugih vrsta malwarea, mogu imati katastrofalne posljedice po poslovanje, uključujući gubitak podataka, financijske gubitke i oštećenje reputacije.
Kako bi se osigurala bolja informacijska zaštita, važno je da organizacije razviju strategije koje uključuju edukaciju zaposlenika. Radnici trebaju biti obučeni o sigurnosnim protokolima, prepoznavanju sumnjivih aktivnosti i pravilnom postupanju s povjerljivim informacijama. Osim edukacije, organizacije bi trebale implementirati tehničke mjere zaštite kao što su firewalli, antivirusni programi, enkripcija podataka i redovito ažuriranje softvera.
Osim tehničkih mjera, pravni aspekt informacijske zaštite također je ključan. Hrvatska Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) igra važnu ulogu u nadzoru i provedbi zakona o zaštiti podataka. AZOP pruža smjernice i podršku organizacijama kako bi se osiguralo da se pridržavaju zakonskih zahtjeva. Organizacije koje ne ispune ove zahtjeve mogu se suočiti s ozbiljnim kaznama, uključujući novčane kazne koje mogu doseći do 20 milijuna eura ili 4% ukupnog godišnjeg prometa, ovisno o tome što je veće.
Važno je napomenuti da informacijska zaštita nije jednokratni proces, već kontinuirani zadatak. Organizacije trebaju redovito revidirati i ažurirati svoje sigurnosne mjere kako bi se prilagodile novim prijetnjama i promjenama u zakonodavstvu. Također, suradnja s vanjskim stručnjacima i konzultantima za sigurnost može donijeti dodatnu vrijednost i pomoći organizacijama u razvijanju učinkovitijih strategija zaštite.
U zaključku, informacijska zaštita u Hrvatskoj predstavlja izazov s kojim se suočavaju mnoge organizacije. Uz pravne okvire kao što je GDPR, postoji potreba za većom sviješću o sigurnosti podataka među svim korisnicima. Edukacija zaposlenika, tehničke mjere zaštite i suradnja s relevantnim institucijama ključni su elementi uspješne informacijske zaštite. Kako se tehnologija razvija, tako se i prijetnje mijenjaju, što zahtijeva stalnu prilagodbu i inovaciju u pristupu informacijskoj sigurnosti.
