Jezik bašćanske ploče, poznat i kao jezik staroslavenskih natpisa, predstavlja važan aspekt kulturne baštine Hrvata, posebno u kontekstu povijesnog razvoja jezika i pisma na ovim prostorima. Bašćanska ploča, koja datira iz 1100. godine, otkriva nam ne samo jezik, već i način života, vjerovanja i kulturu ljudi koji su tada živjeli na otoku Krku. Ova ploča je jedan od najstarijih spomenika hrvatskog jezika i pisma te je stoga od iznimne važnosti za razumijevanje hrvatske povijesti.
Na samu ploču uklesan je tekst koji govori o knezu, odnosno o njegovoj obitelji, te o crkvi svete Lucije u Jurandvoru, gdje je ploča pronađena. Jezik koji se koristi na ploči je staroslavenski, ali s elementima koji su specifični za hrvatski jezik. Ova mješavina jezika svjedoči o razvoju hrvatskog jezika kroz povijest, kao i o utjecajima koje su različite kulture imale na jezik i pismo.
Važno je napomenuti da je jezik bašćanske ploče pisan glagoljicom, najstarijim slavenskim pismom koje su stvorili glagoljaši. Glagoljica je bila široko korištena na hrvatskim prostorima sve do 19. stoljeća, kada je zamijenjena latinicom. Ova ploča predstavlja jedan od ključnih dokaza o tome kako je glagoljica igrala značajnu ulogu u očuvanju hrvatskog jezika i identiteta tijekom stoljeća.
Jezik na bašćanskoj ploči također pruža uvid u sociolingvističke aspekte tog vremena. Naime, u to doba, hrvatski jezik se počeo oblikovati kao poseban entitet, odvojen od drugih slavenskih jezika. Ovaj proces je bio rezultat različitih povijesnih, političkih i kulturnih utjecaja. Bašćanska ploča svjedoči o tome kako jezik i identitet idu ruku pod ruku, te kako je jezik sredstvo za očuvanje kulture i tradicije.
Osim lingvističke vrijednosti, jezik bašćanske ploče također je značajan s kulturnog aspekta. Ploču su otkrili mještani Jurandvora u 19. stoljeću, a njeno otkriće potaknulo je zanimanje za hrvatsku povijest i kulturu. Ova ploča postala je simbol hrvatskog identiteta i ponosa, a jezik na njoj je postao predmet proučavanja za mnoge lingviste i povjesničare.
U današnje vrijeme, jezik bašćanske ploče i dalje privlači pažnju. Različite institucije i organizacije rade na očuvanju ovog važnog dijela hrvatske kulturne baštine. Postoji mnogo istraživanja i studija koje se bave analizom jezika, a mnoge škole i fakulteti uključuju ovaj predmet u svoje kurikulume. Na taj način, nova generacija ima priliku učiti o svojoj povijesti i jeziku, a time i o svom identitetu.
S obzirom na sve navedeno, možemo zaključiti da je jezik bašćanske ploče ne samo jezik prošlosti, već i važan element suvremenog hrvatskog identiteta. On nas povezuje s našim precima i njihovim načinom života, a također nas uči o važnosti očuvanja jezika kao sredstvo za očuvanje kulture. U svijetu koji se brzo mijenja, očuvanje jezika i kulture postaje sve važnije, a bašćanska ploča je svjetionik koji nas podsjeća na naše korijene.
