Kardiotokografija, često skraćena kao CTG, predstavlja ključnu metodu praćenja fetalnog zdravlja tijekom trudnoće i porođaja. Ova tehnika omogućuje liječnicima i medicinskom osoblju da prate otkucaje srca fetusa te kontrakcije maternice, čime se osigurava da je fetus dobro i da se pravilno razvija. Ovaj članak istražit će što je kardiotokografija, kako se provodi, kada je potrebna, te koje informacije pruža trudnicama i zdravstvenim radnicima.
Kardiotokografija se najčešće provodi u trećem tromjesečju trudnoće, ali može biti preporučena i ranije ako postoje određeni rizici ili komplikacije. Tijekom pregleda, trudnica leži na leđima ili na boku, a na njezin trbuh se postavljaju senzori. Ovi senzori mjeri otkucaje srca fetusa i kontrakcije maternice, a rezultati se prikazuju na monitoru u stvarnom vremenu. Ova metoda je potpuno bezbolna i neinvazivna, što ju čini sigurnom za majku i dijete.
Kardiotokografija se može provoditi na dva načina: kao klinička kardiotokografija tijekom porođaja ili kao ambulantna kardiotokografija tijekom trudnoće. Klinička kardiotokografija obično se provodi tijekom porođaja kako bi se pratila reakcija fetusa na kontrakcije maternice. Ambulantna kardiotokografija, s druge strane, može se preporučiti trudnicama koje imaju rizik od komplikacija, kao što su visoki krvni tlak, dijabetes ili druge medicinske povijesti koje mogu utjecati na trudnoću.
Jedna od najvažnijih prednosti kardiotokografije je sposobnost praćenja fetalnog srca. Zdravstveni radnici mogu analizirati obrasce otkucaja srca kako bi utvrdili kako fetus reagira na stres, kao što su kontrakcije tijekom porođaja ili smanjenje protoka krvi. Normalni obrasci otkucaja srca obično se kreću između 120 i 160 otkucaja u minuti. Ako se primijete abnormalnosti, liječnik može brzo reagirati i poduzeti potrebne mjere kako bi osigurao sigurnost majke i djeteta.
Tijekom CTG pregleda, liječnici također prate kontrakcije maternice. Ove informacije su ključne za procjenu koliko su jake i učestale kontrakcije, što može pomoći u određivanju napredovanja porođaja. Ako su kontrakcije previše jake ili prečeste, to može značiti da je potrebna dodatna intervencija, kao što je carski rez ili primjena lijekova za smanjenje kontrakcija.
Osim praćenja otkucaja srca i kontrakcija, kardiotokografija može pomoći u identifikaciji potencijalnih problema kao što su fetalna distress, koji može nastati zbog smanjenog protoka krvi ili kisika do fetusa. U takvim slučajevima, zdravstveni radnici mogu brzo reagirati kako bi zaštitili zdravlje majke i djeteta, što može uključivati hitnu intervenciju ili promjenu plana porođaja.
Važno je napomenuti da kardiotokografija ne pruža dijagnostičke informacije o svim mogućim komplikacijama trudnoće. Stoga je važno da trudnice redovito posjećuju svog ginekologa ili opstetričara, koji će provoditi sveobuhvatne preglede i, ako je potrebno, preporučiti dodatne pretrage ili testove.
U zaključku, kardiotokografija predstavlja važan alat u praćenju fetalnog zdravlja tijekom trudnoće i porođaja. Ova metoda omogućuje liječnicima da procijene kako fetus reagira na različite uvjete, što može biti ključno za sigurnost majke i djeteta. Ako ste trudnica, važno je razgovarati sa svojim liječnikom o kardiotokografiji i drugim načinima praćenja zdravlja tijekom trudnoće.