Kasni modernizam je umjetnički i kulturni pokret koji se razvio kao reakcija na prethodne stilove i pokrete, a osobito na modernizam koji je dominirao u prvoj polovini 20. stoljeća. Ovaj pokret obuhvaća različite aspekte umjetnosti, arhitekture, književnosti i filozofije, te je značajno utjecao na način na koji percipiramo i interpretiramo svijet oko nas. Kako bismo bolje razumjeli što je kasni modernizam, potrebno je razmotriti njegove karakteristike, povijesni kontekst i trajanje.
Kasni modernizam se često opisuje kao kompleksan i kontradiktoran fenomen. On se javlja u razdoblju od kasnih 1950-ih do 1990-ih godina, kada se svijest o postmodernizmu počinje razvijati. Ovaj umjetnički pokret karakteriziraju dekonstrukcija, ironija i kritika konvencionalnih normi. Umjetnici i pisci kasnog modernizma često su se bavili temama identiteta, subjektivnosti i društvenih odnosa, pokušavajući istražiti kako se pojedinac uklapa u sve složeniju sliku modernog društva.
Jedna od ključnih značajki kasnog modernizma je njegovo odbacivanje ideje da umjetnost može imati univerzalnu istinu ili objektivnu stvarnost. Umjetnici su se okrenuli subjektivnim iskustvima i osobnim narativima, često koristeći različite stilove i tehnike kako bi izrazili svoje osjećaje i misli. U ovom kontekstu, kasni modernizam postaje prostor u kojem se istražuju i propituju granice umjetničkog izraza, ali i granice između umjetnosti i svakodnevnog života.
U arhitekturi, kasni modernizam donosi promjene koje su se manifestirale kroz korištenje novih materijala i tehnologija. Ova promjena rezultirala je stvaranjem zgrada koje su često izgledale kao da su u stalnom pokretu, koristeći se nepravilnim oblicima i dinamičnim strukturama. Primjeri takvih zgrada mogu se vidjeti u radovima arhitekata poput Franka Gehryja i Zaha Hadid, čije su zgrade često nazvane ‘dekonstruiranim’ zbog svoje asimetrične forme i složenih linija.
U književnosti, kasni modernizam je doveo do eksperimentiranja s narativom, strukturom i jezikom. Pisci su često koristili fragmentirane priče, intertekstualnost i metafikciju kako bi potaknuli čitatelja na preispitivanje narativa i stvarnosti. Djela autora poput Thomasa Pynchona i Don DeLilla predstavljaju primjere ovog pristupa, gdje se granice između fikcije i stvarnosti često brišu, ostavljajući čitatelja s osjećajem zbunjenosti i ironije.
Kao odgovor na kasni modernizam, postmodernizam je nastao kao još radikalnija reakcija, ali je kasni modernizam ostavio dubok trag u kulturnom i umjetničkom diskursu. Postmodernizam je još više naglasio relativizam i dekonstruirao ideje o autoritetu i istini, dok je kasni modernizam bio više usmjeren na osobna i subjektivna iskustva. Ova dva pokreta, premda različita, često se prepliću i utječu jedan na drugi, stvarajući bogatu i složenu umjetničku scenu koja se nastavlja razvijati.
Trajanje kasnog modernizma može se smatrati fluidnim; određeni elementi ovog pokreta mogu se još uvijek primijetiti u suvremenim umjetničkim praksama. Mnogi umjetnici danas i dalje istražuju teme koje su bile važne kasnom modernizmu, poput identiteta, subjektivnosti i društvene kritike. Dok se umjetnost i kultura neprestano mijenjaju, utjecaj kasnog modernizma ostaje prisutan, potičući nova promišljanja i interpretacije svijeta u kojem živimo.
