Literatura española medieval, ili srednjovjekovna španjolska literatura, obuhvaća razdoblje koje se proteže od 8. do 15. stoljeća i predstavlja bogatstvo kulturnog i jezičnog nasljeđa Španjolske. Ovo razdoblje je obilježeno raznim povijesnim, kulturnim i društvenim promjenama koje su oblikovale književnost tog vremena. Tijekom srednjeg vijeka, Španjolska je bila pod utjecajem različitih kultura, uključujući kršćansku, muslimansku i židovsku, što se odrazilo u literarnim djelima koja su nastajala tijekom tog razdoblja.
U ovom kontekstu, književnost se razvijala kroz različite žanrove, uključujući poeziju, prozu i dramu. Jedan od najvažnijih žanrova srednjovjekovne španjolske književnosti je epika, koja se često bavila temama viteštva, ljubavi i časti. Poznate su epske pjesme poput “Cantar de los Cantares” i “El Cid”, koje su slavile junake i njihove avanture. Ove pjesme su često bile prenošene usmenim putem prije nego što su zapisane, a njihova popularnost svjedoči o važnosti usmene tradicije u tom razdoblju.
Osim epike, srednjovjekovna španjolska književnost obuhvaća i razne oblike poezije. Trokutasti sonet, koji je kasnije postao popularan tijekom renesanse, već je bio prisutan u radu autora poput Jorgea Manriquea, čija je poezija bila prožeta dubokim emocijama i filozofskim promišljanjima. Manriqueova poznata pjesma “Coplas por la muerte de su padre” istražuje teme smrti, gubitka i prolaznosti života, a ostaje jedan od najvažnijih djela španjolske književnosti.
U prozi, srednjovjekovna književnost također se razvijala kroz različite oblike. “El Cid” je poznat kao prvi španjolski roman, a njegova priča o Rodrigo Díaz de Vivar, poznatom kao El Cid, prožeta je elementima viteške književnosti i povijesti. Roman se bavi temama odanosti, časti i borbe protiv neprijatelja. Ova djela često su imala političke i društvene konotacije, odražavajući složene odnose između različitih kultura i religija u srednjovjekovnoj Španjolskoj.
S druge strane, srednjovjekovna španjolska književnost nije se bavila samo epikom i poezijom. Postojale su i brojne alegorijske i moralne priče koje su se koristile za poučavanje i prenošenje vrijednosti. “El libro de los ejemplos del conde Lucanor” autora Don Juana Manuel, smatra se jednim od najvažnijih djela tog razdoblja. Ova zbirka priča koristi alegoriju kako bi prenijela mudre životne lekcije, a istovremeno pruža uvid u društvene norme i vrijednosti tog vremena.
Osim književnosti, srednjovjekovna Španjolska bila je također važna za razvoj jezika. U ovom razdoblju, kastiljski jezik počeo je dobivati na značaju, a književna djela počela su se pisati na tom jeziku umjesto na latinskom, što je omogućilo široj publici pristup književnim radovima. Ova promjena također je doprinijela razvoju nacionalnog identiteta i kulturnog naslijeđa Španjolske.
Na kraju, srednjovjekovna španjolska literatura ostavila je dubok trag u kasnijim književnim tradicijama, uključujući renesansu i barok. Mnogi elementi iz srednjovjekovnih djela mogu se prepoznati u kasnijim autorima poput Cervantesa i Lope de Vegu. Njihova djela često su se oslanjala na tematske i stilističke elemente koji su bili prisutni u srednjovjekovnoj književnosti, što pokazuje kontinuitet i evoluciju španjolske književnosti kroz stoljeća.
Ukratko, literatura española medieval predstavlja bogatstvo kulturne baštine, koja svjedoči o povijesnim promjenama i raznolikosti društava koja su oblikovala Španjolsku. Njena složenost i raznolikost čine je predmetom proučavanja i divljenja, a njezini utjecaji i danas su vidljivi u suvremenoj književnosti.
