Modernizam je književni i umjetnički pravac koji se razvio krajem 19. i početkom 20. stoljeća kao odgovor na promjene u društvu, tehnologiji i kulturi. U hrvatskoj književnosti, modernizam je donio nove estetske principe, oblike izražavanja i tematske preokupacije. Ovaj pravac je značajno utjecao na stvaralaštvo mnogih hrvatskih autora, koji su se trudili izraziti duh vremena kroz svoje radove.
Jedan od ključnih elemenata modernizma je odbacivanje tradicionalnih oblika i konvencija. Pisci su se okrenuli subjektivnosti, unutarnjem svijetu pojedinca i istraživanju psiholoških stanja. Umjesto da se drže realističnog prikazivanja svijeta, modernisti su često koristili simbolizam, impresionizam i ekspresionizam kako bi prenijeli svoje misli i osjećaje. Ova promjena u pristupu književnosti omogućila je autorima da se bave složenijim temama, kao što su identitet, egzistencija i apsurd.
U hrvatskoj književnosti, modernizam se najviše manifestira kroz radove autora poput Antuna Gustava Matoša, Vladimira Nazora i Marije Jurić Zagorke. Matoš, kao jedan od najistaknutijih modernista, bio je poznat po svojim lirskim pjesmama i proznim djelima koja su izražavala emotivna stanja i unutarnje sukobe. Njegova poezija često se bavi temama izgubljene ljubavi, nostalgije i potrage za identitetom. Kroz svoje tekstove, Matoš je istraživao granice ljudske psihe i izražavao svoje osobne borbe, što ga čini jednim od najvažnijih predstavnika hrvatskog modernizma.
Vladimir Nazor, s druge strane, bio je poznat po svom angažiranom pisanju i temama vezanim uz narod, povijest i kulturu. Njegova djela često su naglašavala važnost nacionalnog identiteta i borbu za slobodu. Kao modernist, Nazor je također koristio simbolizam, ali je često povezivao svoje vizije s kolektivnim iskustvom naroda. Njegov stil pisanja bio je bogat slikama i metaforama, što je doprinijelo stvaranju snažnog dojma kod čitatelja.
Marija Jurić Zagorka, prva žena koja je postala novinarka i književnica u Hrvatskoj, također je imala značajnu ulogu u modernističkom pokretu. Njezina djela često su se bavila temama ženskog identiteta, borbe protiv patrijarhata i socijalne nepravde. Kroz svoje romane, Zagorka je istraživala ulogu žene u društvu i postavljala pitanja o jednakosti i pravima. Njezini likovi često su bili snažne i neovisne žene koje su se borile protiv društvenih normi i očekivanja.
Modernizam u hrvatskoj književnosti nije se ograničio samo na prozu i poeziju, već je obuhvatio i dramsku umjetnost. Pojedini dramatičari, poput Ivana Gundulića i Augustina Ujevića, također su prihvatili modernističke ideje i pokušali ih primijeniti u svojim kazališnim djelima. Njihove drame često su istraživale kompleksne ljudske odnose, moralne dileme i egzistencijalne krize.
Osim književnosti, modernizam je imao značajan utjecaj i na druge umjetničke oblike, uključujući slikarstvo, glazbu i arhitekturu. U tom razdoblju, umjetnici su se trudili stvoriti nova estetska iskustva koja su odgovarala duhu modernog doba. U Hrvatskoj, modernistički pokret u slikarstvu možemo vidjeti kroz radove slikara poput Vlaha Bukovca i Milivoja Uzelca, koji su istraživali nove tehnike i stilove kako bi izrazili svoje viđenje svijeta.
U zaključku, modernizam u hrvatskoj književnosti predstavlja prekretnicu u razvoju književnog stvaralaštva. Ovaj pravac donio je nove ideje, teme i načine izražavanja koji su obogatili hrvatsku kulturu. Kroz radove ključnih autora, možemo vidjeti kako su se društvene promjene, tehnološki napredak i unutarnja ljudska iskustva spojili u jedinstvenu književnu formu koja i danas ostavlja snažan utjecaj na suvremene pisce i čitatelje.