Pokret osnivanja kneževine srpske predstavlja važan dio povijesti srpskog naroda i njegovih težnji za samostalnošću i identitetom. Ovaj pokret započeo je u prvoj polovici 19. stoljeća, u kontekstu šireg europskog političkog previranja, a posebno se povezuje s idejama narodnog pokreta i borbe protiv osmanske vlasti. U ovom članku osvrnut ćemo se na ključne aspekte ovog pokreta, njegovu povijesnu pozadinu, razvoj i utjecaj na budućnost srpskog naroda.
U 19. stoljeću, srpski narod bio je podložan teškim uvjetima pod osmanskom vlašću. Nakon višestoljetne dominacije, srpski su se intelektualci, vojnici i obični ljudi počeli organizirati oko ideje o nacionalnoj samostalnosti. Ova ideja nije bila nova; ona je bila inspirirana širenjem nacionalizma diljem Europe, koji je često bio povezan s borbama za neovisnost i stvaranjem modernih država. U tom kontekstu, pokret za osnivanje kneževine srpske bio je odgovor na želju naroda za samoodređenjem i političkom autonomijom.
Jedan od ključnih trenutaka u ovom pokretu bio je Prvi srpski ustanak, koji je započeo 1804. godine, a predvodio ga je vođa Karageorge Petrović. Ovaj ustanak bio je usmjeren protiv turske vlasti i imao je za cilj uspostavu srpske autonomije. Ustanak je rezultirao stvaranjem srpske kneževine, koja je dobila određena prava i privilegije, no put do potpune neovisnosti bio je dug i pun prepreka.
U razdoblju nakon Prvog srpskog ustanka, došlo je do političkih previranja i borbi unutar samog srpskog pokreta. U razdoblju između 1813. i 1815. godine, nakon povratka osmanskih snaga, Srbija je ponovno izgubila svoje autonomne privilegije. Međutim, 1815. godine, vođa Drugog srpskog ustanka, Miloš Obrenović, ponovno je podigao narod protiv Osmanlija, što je dovelo do daljnjeg jačanja srpske nacionalne svijesti i osnivanja Kneževine Srbije.
U narednim godinama, srpski pokret za neovisnost nastavio je jačati. Godine 1835. donesen je prvi Ustav Kneževine Srbije, koji je postavio temelje modernog srpskog društva i pravnog sustava. Ovaj ustav bio je izuzetno važan korak prema daljnjem razvoju srpske državnosti, jer je omogućio stvaranje institucija i zakonskog okvira koji će regulirati život u zemlji.
Osnivanje Kneževine Srbije također je imalo značajan utjecaj na okolne narode i regije. Srbija je postala simbol otpora protiv osmanske dominacije i inspiracija za druge narode na Balkanu koji su težili slobodi i samostalnosti. Ovaj pokret bio je povezan s idejama panslavizma i borbom za prava svih slavenskih naroda, a također je doprinio širenju ideje o nacionalnoj državi u regiji.
Na međunarodnoj razini, srpski pokret za osnivanje kneževine privukao je pozornost velikih sila. Rusija je, kao pravoslavna država, podržavala srpske težnje za neovisnošću, dok su druge zemlje, poput Austro-Ugarske, bile skeptične prema jačanju Srbije. Ove međunarodne političke igre dodatno su komplicirale situaciju na Balkanu i utjecale na daljnji razvoj srpske državnosti.
U konačnici, pokret osnivanja kneževine srpske bio je ključan za oblikovanje modernog srpskog identiteta i države. Kroz borbu za autonomiju, srpski narod uspio je uspostaviti temelje za svoju budućnost, koja će se kasnije razvijati kroz različite političke i društvene promjene. Ovaj pokret predstavlja simbol hrabrosti, otpora i želje za slobodom, koji je trajno obilježio povijest srpskog naroda i njegovu potragu za neovisnošću.
