U digitalnom dobu u kojem živimo, pravo na zaborav na internetu postalo je ključno pitanje za zaštitu privatnosti pojedinaca. Ovaj koncept se odnosi na mogućnost da osoba ukloni svoje osobne podatke s interneta, čime se smanjuje mogućnost da se ti podaci koriste protiv nje ili da je neprestano podsjećaju na prošlost. Pravo na zaborav ima svoje korijene u Europskoj uniji, gdje je uvedeno kao dio Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) koja je stupila na snagu 25. svibnja 2018. godine.
GDPR je označio značajnu promjenu u načinu na koji se osobni podaci obrađuju i štite u Europskoj uniji. U okviru ove regulative, pravo na zaborav omogućuje pojedincima da zatraže brisanje svojih osobnih podataka kada ti podaci više nisu potrebni za svrhe za koje su prikupljeni, kada osoba povuče svoj pristanak ili kada se ti podaci obrađuju nezakonito. Ova odredba također daje pojedincima mogućnost da zatraže brisanje podataka koji se odnose na njihovu djecu.
Pravo na zaborav nije apsolutno i podložan je određenim iznimkama. Na primjer, podaci mogu biti zadržani ako je njihovo zadržavanje potrebno za ispunjenje zakonske obveze ili za ostvarenje prava na slobodu izražavanja. Također, ako su podaci potrebni za obranu pravnih zahtjeva, oni se ne mogu jednostavno izbrisati. Ova ravnoteža između prava na zaborav i drugih prava, kao što su sloboda govora i prava na informiranje, predstavlja izazov za pravne stručnjake i regulatore.
U kontekstu interneta, pravo na zaborav se često suočava s izazovima, osobito kada su u pitanju tražilice i društvene mreže. Na primjer, kada korisnik zatraži brisanje svojih podataka s određene web stranice, ta web stranica može ukloniti sadržaj, ali tražilice mogu i dalje indeksirati te informacije. To postavlja pitanje kako osigurati da se podaci ne pojavljuju u pretraživačima, čak i nakon što su uklonjeni s izvorne web stranice. Stoga, prava na zaborav zahtijevaju suradnju između različitih platformi i pružatelja usluga.
Jedan od poznatih slučajeva koji je postavio pitanje prava na zaborav je slučaj Google Spain SL, Google Inc. protiv Agencia Española de Protección de Datos, Mario Costeja González. U ovom slučaju, Europski sud pravde presudio je da pojedinci imaju pravo zatražiti uklanjanje poveznica na informacije koje se smatraju zastarjelima ili nevažnima. Ova presuda je postavila važan presedan i utjecala na način na koji se pravo na zaborav primjenjuje u Europskoj uniji.
Osim pravnih okvira, pravo na zaborav također se suočava s etičkim pitanjima. Na primjer, postoji pitanje koliko dugo bi podaci trebali biti pohranjeni i kada bi ih trebalo izbrisati. Postoje i zabrinutosti o zloupotrebi prava na zaborav, gdje bi pojedinci mogli zatražiti brisanje podataka kako bi izbjegli odgovornost za svoje postupke. Stoga, važno je uspostaviti jasne smjernice i pravila za primjenu ovog prava kako bi se osigurala zaštita privatnosti bez ugrožavanja drugih prava.
U konačnici, pravo na zaborav na internetu predstavlja važan korak prema zaštiti privatnosti u digitalnom svijetu. Iako je implementacija ovog prava izazovna, važno je da se nastavi raditi na njegovoj primjeni i jačanju svijesti o važnosti privatnosti na internetu. Pojedinci bi trebali biti educirani o svojim pravima i kako ih mogu ostvariti, dok bi pružatelji usluga trebali biti odgovorni za zaštitu osobnih podataka svojih korisnika. Kako se tehnologija razvija, prava na privatnost i zaborav moraju se prilagoditi novim izazovima i potrebama društva.
