Pulsna oksimetrija je neinvazivna metoda koja se koristi za mjerenje razine kisika u krvi, kao i za praćenje srčane frekvencije. Ova tehnika postala je neizostavni alat u medicini, posebno u hitnoj medicini i anesteziologiji, jer omogućava brzo i učinkovito procjenjivanje respiratornog statusa pacijenata. Pulsna oksimetrija koristi svjetlost koja prolazi kroz kožu, obično na prstu, uhu ili nožnom palcu, kako bi se odredila zasićenost hemoglobina kisikom.
Osnovni princip pulsne oksimetrije temelji se na različitom apsorpcijskom ponašanju kisika u hemoglobinu u odnosu na deoksigenirani hemoglobin. Uređaj, poznat kao pulsni oksimetar, emitira svjetlost u dvije valne duljine: jedna valna duljina apsorbira svjetlost kisika, dok druga apsorbira svjetlost deoksigeniranog hemoglobina. Analizom ove svjetlosti, uređaj može izračunati postotak kisika u krvi.
Pulsna oksimetrija je izuzetno korisna u različitim situacijama. Na primjer, u bolnicama se koristi za praćenje pacijenata s respiratornim bolestima kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) ili upala pluća. Također se koristi u operacijama kako bi se osiguralo da pacijent ne doživi hipoksiju, odnosno nedostatak kisika tijekom zahvata. U hitnoj medicini, pulsna oksimetrija omogućava brzu procjenu stanja pacijenata koji su doživjeli srčani udar ili respiratorne probleme.
Jedna od prednosti pulsne oksimetrije je u tome što je jednostavna za korištenje. Uređaj se samo postavi na prst ili drugo mjesto, a rezultati se mogu očitati u nekoliko sekundi. To ga čini izuzetno korisnim alatima za medicinsko osoblje, ali i za kućnu upotrebu. Mnogi ljudi, posebno oni s kroničnim stanjima, mogu koristiti pulsne oksimetre za praćenje svojih razina kisika kod kuće. Ovi uređaji su postali dostupni i po pristupačnim cijenama, što ih čini široko dostupnima za javnost.
Iako je pulsna oksimetrija vrlo pouzdana metoda, postoje situacije u kojima rezultati mogu biti netočni. Na primjer, loša cirkulacija, prekomjerna pigmentacija kože, ili prisutnost umjetnog nokta ili laka na noktima mogu utjecati na točnost mjerenja. Također, uređaji mogu imati poteškoća s mjerenjem kod pacijenata koji su teško bolesni ili onih koji pate od hipotermije. Stoga je važno da se rezultati pulsne oksimetrije tumače u kontekstu drugih kliničkih informacija.
Pulsna oksimetrija također igra značajnu ulogu u praćenju pacijenata s COVID-19, gdje je praćenje razine kisika ključno za procjenu težine bolesti. U mnogim slučajevima, pacijenti s COVID-19 mogu imati normalne razine kisika u krvi, a da pritom pokazuju ozbiljne simptome, fenomen poznat kao „tihi hipoksija“. Ovaj fenomen dodatno naglašava važnost redovitog mjerenja razine kisika, osobito u ranim fazama bolesti.
U budućnosti, razvoj tehnologije mogao bi omogućiti naprednije metode pulsne oksimetrije, uključujući mogućnost praćenja drugih vitalnih znakova poput krvnog tlaka ili srčane aktivnosti. Također, integracija ovih uređaja s pametnim telefonima i aplikacijama za praćenje zdravlja može omogućiti korisnicima da bolje upravljaju svojim zdravljem i blagostanjem.
U zaključku, pulsna oksimetrija je važan alat u modernoj medicini koji omogućava brzo i neinvazivno praćenje razine kisika u krvi. Njegova jednostavnost korištenja i dostupnost čine ga neprocjenjivim resursom za pacijente i medicinske stručnjake. Kako tehnologija napreduje, možemo očekivati još veće inovacije u ovom polju koje će dodatno poboljšati praćenje i liječenje pacijenata.
