Realizam je književni pravac koji se javlja u drugoj polovici 19. stoljeća kao odgovor na romantizam, a karakterizira ga nastojanje da se prikazuje stvarnost na objektivan i istinit način. Ovaj pravac obuhvaća različite aspekte života, društvene slojeve i svakodnevne situacije, često se oslanjajući na povijesne i socijalne kontekste. U europskoj književnosti, realizam se najčešće povezuje s autorima kao što su Gustave Flaubert, Leo Tolstoj, Anton Čehov i Henrik Ibsen, koji su svojim djelima postavili temelje za suvremenu književnost.
Jedan od ključnih ciljeva realizma bio je odbacivanje romantičnih idealizacija i sentimentalnosti. Realisti su težili prikazivanju života kakav jest, bez uljepšavanja ili dramatiziranja. Njihova djela često se fokusiraju na obične ljude, njihove svakodnevne borbe i unutarnje sukobe. Ovaj pristup omogućio je čitateljima da se poistovjete s likovima i situacijama, stvarajući dublje razumijevanje ljudske prirode i društvenih problema.
U Francuskoj, realizam je posebno bio zastupljen u djelima Gustavea Flauberta, čija je novela ‘Madame Bovary’ postala sinonim za realistički pristup. Kroz priču o Emmi Bovary, Flaubert istražuje teme nezadovoljstva, snova i stvarnosti, prikazujući kompleksnost ljudskih emocija i društvenih normi. Njegov stilski pristup, koji uključuje detaljno opisivanje likova i njihovih okruženja, omogućava čitatelju da doživi svijet kroz oči protagonista.
U Rusiji, realizam se očituje kroz djela Leva Tolstoja, osobito u romanu ‘Ana Karenjina’. Tolstoj majstorski oslikava unutarnje životne borbe svojih likova, istražujući pitanja ljubavi, obitelji, društvenih normi i moralnosti. Njegova sposobnost da prikaže složenost ljudskih odnosa i društvenih interakcija čini ga jednim od najvažnijih realističkih pisaca. Osim toga, Tolstoj se bavio i filozofskim pitanjima, postavljajući temeljna pitanja o smislu života i etici.
Anton Čehov, još jedan značajan ruski realist, poznat je po svojim dramama i pričama koje se bave ljudskim sudbinama i svakodnevnim životom. Njegova djela često istražuju teme izgubljenih snova, neispunjenih želja i emocionalne udaljenosti među ljudima. Čehovljeva sposobnost da kroz jednostavne situacije prikaže duboke emocionalne istine čini ga jednim od najomiljenijih autora u realističkoj književnosti.
U Norveškoj, Henrik Ibsen je bio ključni predstavnik realizma, osobito u svojim dramama. Djela poput ‘Hedde Gabler’ i ‘Duhovi’ istražuju društvene norme, moralne dileme i individualne sukobe. Ibsen je često kritikovao društvene konvencije svog vremena, postavljajući pitanja o ženama, braku i obitelji. Njegova sposobnost da prikaže unutarnje sukobe likova i njihove interakcije s društvom doprinijela je razvoju moderne drame.
Realizam se također širio diljem Europe, utječući na književne pokrete u Italiji, Španjolskoj i Velikoj Britaniji. Talijanski pisci poput Giovanni Verga i Luigi Pirandello koristili su realistički pristup za istraživanje socijalnih i kulturnih pitanja u Italiji. Španjolski autor Benito Pérez Galdós također se oslanjao na realističke tehnike za prikazivanje života u Španjolskoj tijekom 19. stoljeća.
U Velikoj Britaniji, realizam se očituje u djelima autora kao što su George Eliot i Thomas Hardy. Eliot, kroz svoje romane, istražuje pitanja društvenih normi i individualnih izbora, dok Hardy često tematizira sudbinu i utjecaj okoline na ljudski život. Njihova djela obogaćuju europsku književnost i pridonose razumijevanju kompleksnosti ljudskih iskustava.
Realizam kao književni pravac ostavio je dubok trag u europskoj književnosti i nastavlja utjecati na mnoge suvremene autore. Njegova sposobnost da prikaže ljudsku prirodu u njenoj punini i kompleksnosti osigurava da se djela realizma i danas čitaju i istražuju, potičući čitatelje na razmišljanje o vlastitom životu i društvu u kojem žive.
