Realpolitik je pojam koji se često koristi u političkoj analizi i povijesti, a odnosi se na pristup politici koji naglašava praktičnost, racionalnost i realnost iznad ideoloških ili moralnih načela. U kontekstu svjetske povijesti, realpolitik se može razumjeti kao način upravljanja državom i međunarodnim odnosima koji se oslanja na realne interese, moć i pragmatizam, umjesto na ideale ili etičke norme.
Termin ‘realpolitik’ potječe iz njemačkog jezika, a prvi put ga je upotrijebio njemački političar i filozof Ludwig von Rochau u 19. stoljeću. Pojam se često povezuje s politikom Bismarcka u Njemačkoj, koja je uključivala mudro i pragmatično upravljanje vanjskim odnosima, često bez obzira na moralne ili etičke posljedice. Bismarck je koristio realpolitik kako bi ostvario njemačku jedinstvenost i osigurao njemačku dominaciju u Europi, koristeći diplomatske strategije i vojne sukobe kad god je to bilo potrebno.
U suprotnosti s idealizmom, koji naglašava moralne vrijednosti i etičke principe u politici, realpolitik se fokusira na ono što je moguće i izvedivo. Ovaj pristup često rezultira odlukama koje su korisne za državu, ali mogu biti nepopularne ili čak nemoralne prema standardima javnosti. Na primjer, tijekom Hladnog rata, mnoge su zemlje podržavale autoritarne režime koji su bile korisne za njihove geopolitičke ciljeve, unatoč tome što su te vlade kršile ljudska prava i temeljne slobode.
Jedan od ključnih aspekata realpolitika je razumijevanje moći i njenog utjecaja na međunarodne odnose. Realpolitik priznaje da je međunarodna politika često borba za moć i resurse, te da države djeluju na temelju svojih interesa. U ovom okviru, savezništva se stvaraju i raspadaju na temelju pragmatičnih potreba, a ne na temelju dugoročnih ideoloških uvjerenja.
Realpolitik također naglašava važnost strategije i taktike u ostvarivanju nacionalnih interesa. U tom smislu, realistički pristup politici često uključuje korištenje diplomacije, prijetnji i, kada je to potrebno, vojne sile. Ova vrsta politike može se vidjeti u modernim sukobima, gdje države često djeluju prema svojim interesima, čak i kada to uključuje korištenje vojne sile ili podršku određenim grupama ili režimima.
U današnjem globaliziranom svijetu, realpolitik ostaje relevantan, posebno u kontekstu odnosa između velikih sila. Na primjer, odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Kine mogu se analizirati kroz prizmu realpolitika, gdje obje strane nastoje ostvariti svoje ekonomske i strateške interese. Ove dinamike često dovode do napetosti, ali i do suradnje, ovisno o trenutnim okolnostima i potrebama.
Pored toga, realpolitik se također može primijeniti na unutarpolitičke procese. Političari često donose odluke koje su u skladu s realpolitikom, čak i kada to znači kompromis s njihovim izvorno deklariranim uvjerenjima ili politikama. Ovaj pragmatični pristup može dovesti do kratkoročnih dobitaka, ali može također izazvati dugoročne posljedice po političku stabilnost i povjerenje građana.
U zaključku, realpolitik predstavlja važan koncept u analizi politike i međunarodnih odnosa, naglašavajući važnost pragmatizma, moći i interesa. Razumijevanje ovog pristupa može pomoći u boljem shvaćanju složenosti suvremenih političkih odnosa i odluka. Dok se svijet suočava s brojnim izazovima, od klimatskih promjena do geopolitičkih sukoba, realpolitik će vjerojatno ostati ključna komponenta u oblikovanju globalne politike.
