Srednji vek, razdoblje koje se proteže otprilike od 5. do 15. stoljeća, predstavlja jedno od najznačajnijih poglavlja u povijesti književnosti. U ovom razdoblju, književnost je bila oblikovana brojnim faktorima, uključujući religiju, društvene promjene i kulturne utjecaje koji su oblikovali Europu nakon pada Rimskog Carstva. Srednjovjekovna književnost obuhvaća raznovrsne žanrove, od epova i lirskih pjesama do moralnih alegorija i dramatičnih prikaza.
Jedna od najvažnijih karakteristika srednjovjekovne književnosti je njezina povezanost s religijom. Većina književnih djela tog doba bila su inspirirana kršćanskim vjerovanjima i tradicijama. Autorstvo mnogih djela pripisuje se redovnicima i svećenicima koji su koristili književnost kao sredstvo za poučavanje i širenje kršćanske poruke. Primjeri takvih djela uključuju ‘Božanstvenu komediju’ Dantea Alighierija, koja istražuje koncept neba, pakla i čistilišta, te ‘Knjigu o dragi’ koja se bavi moralnim pitanjima i vrlinama.
Osim religioznih tema, srednjovjekovna književnost također je bila pod utjecajem feudalnog društva. Vitezovi, plemići i plemstvo često su bili junaci srednjovjekovnih epova i romantičnih priča. ‘Rolandova pjesma’, na primjer, prikazuje hrabrost i viteštvo, dok ‘Kralj Arthur i vitezovi okruglog stola’ istražuje ideje časti, prijateljstva i odanosti. Ova djela ne samo da su zabavljala publiku, već su također odražavala vrijednosti i ideale tog razdoblja.
U srednjem veku, književnost se također počinje pisati na narodnim jezicima, što je bio značajan korak prema razvoju nacionalnih književnosti. Prije toga, većina književnosti bila je napisana na latinskom jeziku, koji su razumjeli samo obrazovani slojevi društva. S razvojem narodnih jezika, poput starohrvatskog, francuskog i engleskog, književnost postaje dostupnija širem sloju ljudi. Ovaj proces je kulminirao s pojavom velikih književnika poput Geoffreyja Chaucera, čija su djela pomogla oblikovati engleski jezik i književnost.
Jedan od najvažnijih žanrova srednjovjekovne književnosti je alegorija. Alegorijska djela često su koristila simbole i metafore kako bi prenijela moralne i filozofske poruke. ‘Boj na Kosovu’ i ‘Pjesma o Nibelunzima’ su primjeri gdje se alegorija koristi za prikazivanje sukoba između dobra i zla, te moralnih dilema s kojima se pojedinci suočavaju.
Osim alegorije, srednjovjekovna književnost uključuje i dramu. Iako su dramska djela tog doba često bila religiozna, s naglaskom na biblijske priče, oni su također poslužili kao način za istraživanje ljudske prirode i društvenih normi. S razvojem kazališta, posebno u kasnom srednjem veku, drama je postala sve popularnija među publikom.
U kasnijim fazama srednjeg veka, književnost se počinje diverzificirati, s pojavom humanizma koji je naglašavao ljudske vrijednosti i iskustva. Ova promjena dovela je do stvaranja novih književnih oblika i žanrova koji su pripremili put za renesansu. Pisci poput Francesca Petrarce i Erasmus iz Roterdama počeli su kombinirati klasične utjecaje s novim idejama i temama, čime su otvorili vrata modernoj književnosti.
U zaključku, srednji vek književnost obuhvaća širok spektar tema i žanrova koji su oblikovali kulturni i intelektualni život Europe. Od religioznih alegorija do viteških epova, ova razdoblja su bila ključna u razvoju književnosti kao sredstvo za izražavanje ljudskih iskustava, vrijednosti i ideala. Srednjovjekovna književnost ostavila je dubok trag na kasnije književne tradicije i i dalje fascinira istraživače i čitatelje diljem svijeta.
