U suvremenom svijetu, koncept nacionalne sigurnosti postaje sve složeniji, a različite države razvijaju svoje strategije kako bi se prilagodile promjenama na globalnoj sceni. Jedan od ključnih dokumenata koji je oblikovao pristup Republici Hrvatskoj prema pitanjima nacionalne sigurnosti je Strategija nacionalne sigurnosti iz 2002. godine. Ovaj dokument predstavlja temelj za razumijevanje sigurnosnih izazova s kojima se Hrvatska suočavala u tom razdoblju, kao i pristupe kojima se nastojalo osigurati stabilnost i razvoj države.
Strategija nacionalne sigurnosti iz 2002. godine donijela je niz važnih smjernica koje su se temeljile na analizi tadašnjih sigurnosnih prijetnji i izazova. U to vrijeme, Hrvatska je bila na putu prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u, a sigurnosna politika je bila usmjerena na usklađivanje s međunarodnim normama i standardima. Ovaj dokument je jasno naznačio da su vanjski faktori, poput regionalne stabilnosti, ekonomskih odnosa i međunarodnih sigurnosnih izazova, ključni za nacionalnu sigurnost.
Jedan od glavnih ciljeva strategije bio je jačanje obrambenih kapaciteta Hrvatske. To je uključivalo modernizaciju oružanih snaga i povećanje njihove operativne sposobnosti. U kontekstu 2002. godine, Hrvatska je bila svjesna da se suočava s prijetnjama koje ne dolaze samo iz tradicionalnih vojnih sukoba, već i iz novih oblika sukoba, poput terorizma, organiziranog kriminala i cyber prijetnji. Strategija je stoga predložila integrirani pristup sigurnosti koji uključuje suradnju s međunarodnim partnerima i organizacijama.
Osim vojne sigurnosti, strategija je također naglasila važnost civilne sigurnosti. U skladu s tim, postavljeni su ciljevi za unapređenje sustava civilne zaštite i kriznog upravljanja. Hrvatska je prepoznala potrebu za pripremom i odgovorom na prirodne katastrofe, kao i na potencijalne sigurnosne krize. Ova dimenzija strategije osigurala je da se sigurnost ne promatra isključivo kroz prizmu vojne sile, već i kroz sposobnost društva da se nosi s različitim izazovima koji mogu ugroziti njegovu stabilnost.
U okviru strategije nacionalne sigurnosti iz 2002. godine, značajnu pozornost posvećeno je i gospodarskoj sigurnosti. Ekonomija je prepoznata kao temeljna komponenta nacionalne sigurnosti, a strategija je naglasila važnost održivog ekonomskog razvoja i jačanja gospodarstva kao sredstva za jačanje sigurnosti. U tom smislu, Hrvatska je nastojala privući strane investicije, poboljšati poslovnu klimu i osigurati ekonomski rast koji će doprinositi stabilnosti i sigurnosti države.
Kao rezultat ovog sveobuhvatnog pristupa, strategija nacionalne sigurnosti iz 2002. godine postavila je temelje za daljnje razvojne politike. Tijekom sljedećih godina, Hrvatska je nastavila razvijati svoje sigurnosne strategije, uzimajući u obzir nove globalne izazove i promjene u sigurnosnom okruženju. Ovaj dokument ostaje važan povijesni referentni okvir za analizu sigurnosnih politika u Hrvatskoj i način na koji su se one razvijale kroz različite faze.
Zaključno, strategija nacionalne sigurnosti iz 2002. godine predstavlja ključni dokument koji je oblikovao hrvatski pristup sigurnosnim pitanjima u prvim godinama nakon stjecanja neovisnosti. Njena važnost leži u sposobnosti da se prepozna i odgovori na kompleksne sigurnosne izazove koji proizlaze iz globalizacije, regionalnih sukoba i unutarnjih faktora. Razvijena u kontekstu koji je uključivao aspiracije za članstvo u euroatlantskim strukturama, ova strategija je bila temelj za izgradnju sigurnije i stabilnije Hrvatske.
