Srednji vijek, razdoblje koje se proteže od 5. do 15. stoljeća, obilježeno je brojnim promjenama u društvenim, političkim i kulturnim aspektima života u Europi. Tijekom ovog razdoblja, glazba je igrala ključnu ulogu u oblikovanju identiteta ljudi, a svjetovna glazba postala je posebno važna kao oblik izražavanja i zabave. Svjetovna glazba, u suprotnosti s crkvenom glazbom, obuhvaća sve one glazbene forme koje nisu izravno povezane s religijskim ritualima i obredima.
U ranim fazama srednjeg vijeka, svjetovna glazba nije bila toliko razvijena kao crkvena glazba, koja je dominirala glazbenim životom. Međutim, s vremenom je svjetovna glazba počela stjecati na značaju, a različiti oblici izražavanja, poput pjesama, plesova i instrumentalne glazbe, postali su sve prisutniji u svakodnevnom životu. Tijekom kasnog srednjeg vijeka, svjetovna glazba postaje još raznolikija, s različitim stilovima i žanrovima koji odražavaju promjene u društvu.
Jedan od najznačajnijih oblika svjetovne glazbe u srednjem vijeku bio je minstrelski rad. Minstreli su bili putujući muzičari koji su izvodili pjesme i plesove na dvorovima plemića, kao i na javnim mjestima. Njihova glazba često je bila kombinacija narodne tradicije i više sofisticiranih stilova, a minstreli su koristili razne instrumente poput lutnje, violine i tamburice. Osim toga, minstreli su bili poznati i po pričanju priča i izvođenju dramskih predstava, čime su dodatno obogaćivali svjetovnu kulturnu scenu.
U 12. i 13. stoljeću, pojavili su se i drugi oblici svjetovne glazbe, poput troubadoura i trouvera, koji su bili pjesnici i skladatelji iz južne Francuske i sjeverne Francuske. Njihove pjesme često su govorile o ljubavi, viteštvu i prirodi, a bili su napisani na starofrancuskom jeziku. Troubadouri i trouveri su značajno utjecali na razvoj glazbe i poezije u srednjem vijeku, a njihova djela često su izvođena na dvorovima plemića i kraljeva.
Pjesnički i glazbeni žanrovi koji su se razvijali tijekom srednjeg vijeka također su uključivali različite vrste plesova, kao što su estampie, saltarello i rondeau. Ovi plesovi često su imali brze ritmove i bili su izvedeni uz pratnju glazbenih instrumenata, stvarajući dinamičnu atmosferu na feštama i proslavama. U tim je vremenima glazba bila ključni element zabave, a plesovi su bili prilika za okupljanje ljudi iz različitih društvenih slojeva.
Kako se srednji vijek približavao kraju, svjetovna glazba postajala je sve više profesionalizirana. Glazbenici su počeli osnivati udruženja i škole za podučavanje glazbenih vještina, a glazba je postala važna karijera za mnoge. S razvojem nota i glazbene teorije, svjetovna glazba dobila je strukturu i organizaciju koja je omogućila njezin daljnji razvoj.
U konačnici, svjetovna glazba srednjeg vijeka ostavila je dubok trag u povijesti glazbe i umjetnosti. Njeni utjecaji vidljivi su u kasnijim razdobljima, poput renesanse, gdje su se elementi svjetovne glazbe razvijali i prilagođavali novim kulturnim i društvenim kontekstima. Danas, svjetovna glazba srednjeg vijeka smatra se važnim dijelom kulturne baštine, a njezine melodije i ritmovi nastavljaju inspirirati i očaravati ljude širom svijeta.
