U današnje vrijeme, kada je tehnologija napredovala do te mjere da je dostupna većini, često se susrećemo s pojmovima i izrazima koji nam nisu uvijek jasni. Jedan od takvih izraza može biti i ‘tangga nada cuk mak ilang’. Ovaj izraz dolazi iz indonezijske kulture, gdje se koristi u kontekstu muzike i umjetničkog izražavanja. No, što to zapravo znači i kako se može povezati s našim svakodnevnim životom?
Prvo, da bismo razumjeli ovaj izraz, trebali bismo se osvrnuti na njegovo značenje. ‘Tangga nada’ može se prevesti kao ‘zvukovi stepenica’ ili ‘melodija koja se penje’, dok ‘cuk mak ilang’ može značiti ‘neka čarolija nestane’. Kada se spoje, ovi pojmovi mogu označavati trenutak kada se umjetnički izraz ili melodija razvijaju, ali u isto vrijeme gube svoju čaroliju ili duhovnu esenciju. U ovom kontekstu, možemo se zapitati: kako to utječe na naš život i umjetničko stvaralaštvo?
Umjetnost i muzika su oduvijek bili važni dijelovi ljudskog postojanja. Kroz povijest, ljudi su koristili umjetnost kao sredstvo izražavanja svojih emocija, misli i iskustava. Međutim, u modernom svijetu, često se suočavamo s izazovima održavanja autentičnosti u našem kreativnom radu. U vremenima kada su komercijalizacija i masovna produkcija dominirali, lako je izgubiti fokus na ono što je zaista važno – dušu umjetnosti.
Kako bismo zadržali tu ‘čaroliju’, važno je poticati vlastitu kreativnost i neprestano istraživati nove načine izražavanja. To može uključivati sve od slikanja i pisanja, do stvaranja muzike ili plesa. Umjetnost bi trebala biti prozor u naš unutarnji svijet, a ne samo sredstvo za postizanje financijske dobiti ili popularnosti. U tom smislu, ‘tangga nada cuk mak ilang’ nas poziva da se zapitamo: gubimo li naša prava umjetnička iskustva u potrazi za priznanjem ili uspjehom?
Jedan od načina na koji možemo zadržati čaroliju u našem stvaranju je kroz redovitu praksu i posvećenost. Umjetnici često govore o važnosti ‘umjetničkog rituala’ – rutine koja im pomaže da se usmjere i ostanu inspirirani. Bilo da se radi o redovitom slikanju, pisanju ili sviranju instrumenta, stvaranje prostora za kreativnost može značajno povećati kvalitetu našeg rada. Također, povezivanje s drugim umjetnicima i dijeljenje iskustava može donijeti novu perspektivu i inspiraciju, što je ključno za održavanje naše umjetničke ‘čarolije’.
U zaključku, izraz ‘tangga nada cuk mak ilang’ nas podsjeća na važnost očuvanja autentičnosti u našem umjetničkom izražavanju. U svijetu koji često favorizira komercijalizaciju i instant uspjeh, važno je ne zaboraviti na duhovnu vrijednost umjetnosti. Kroz posvećenost, praksu i međusobno dijeljenje inspiracije, možemo zadržati tu čaroliju koja nas pokreće i čini naš rad vrijednim. U konačnici, umjetnost nije samo sredstvo za izražavanje, već i način povezivanja s drugima i razumijevanja sebe.
