Josip Broz Tito, kao vođa socijalističke Jugoslavije, imao je specifičan odnos prema studentima i studentstvu. Tijekom njegovog vladanja, studenti su igrali ključnu ulogu u društvenim promjenama i političkim previranjima koja su oblikovala državu. Tito je prepoznao važnost obrazovanja i mladih ljudi kao nositelja budućnosti i napretka. Njegova ideologija temeljila se na samoupravljanju i participaciji, što je uključivalo i aktivno sudjelovanje studenata u društvenom životu.
U vremenu kada je Tito bio na vlasti, studenti su se okupljali u raznim organizacijama i udrugama, a posebno se isticala Studentska organizacija Jugoslavije. Tito je često isticao važnost studentskog pokreta kao dijela šireg društvenog pokreta za reforme. Naime, studenti su se često zalagali za liberalizaciju društva, veće slobode i demokratske promjene. Ovaj aspekt njihovog djelovanja bio je od iznimne važnosti za Tita, koji je bio svjestan potreba mladih ljudi i njihovih aspiracija.
Tito je bio svjestan da su studenti često kritični prema vlastima i da su spremni boriti se za svoja prava. Tijekom 1970-ih godina, kada su se počeli javljati zahtjevi za većim slobodama i reformama, Tito je pokušao održati ravnotežu između represije i liberalizacije. On je ponekad podupirao studentske pokrete, ali je također bio spreman na čvrstu ruku kada je smatrao da prijete stabilnosti režima. Ovaj ambivalentan odnos prema studentima reflektira složenost političke situacije u Jugoslaviji tog doba.
Jedan od najznačajnijih trenutaka u odnosu Tita prema studentima dogodio se tijekom studentskih nemira 1968. godine, kada su studenti u Beogradu i Zagrebu organizirali prosvjede protiv vlasti. Tito je tada prepoznao važnost studenata i njihovih zahtjeva, ali je također bio odlučan u namjeri da zadrži kontrolu nad situacijom. Njegova sposobnost da reagira na promjene u društvu, dok istovremeno održava vlast, bila je ključna za njegovu dugotrajnu vladavinu.
U tom kontekstu, Tito je često naglašavao ideju da su studenti budućnost društva i da je njihova uloga u izgradnji socijalizma od presudnog značaja. On je poticao obrazovanje i znanstveni rad, promovirajući ideje o inovacijama i istraživanju. Na primjer, tijekom njegovog vođenja, osnovane su mnoge visokoobrazovne institucije, a studenti su imali priliku sudjelovati u raznim projektima i programima koji su doprinosili razvoju društva.
Međutim, unatoč Titovom nastojanju da podupire studente i njihova prava, postojali su i trenuci napetosti. Na primjer, kada su se studenti organizirali za veće slobode i prava, vlasti su često reagirale represivno. Tito je bio poznat po svojoj sposobnosti da prepozna trenutke kada je potrebno napraviti ustupke, ali i kada je potrebno zadržati čvrstu kontrolu. Ova dualnost njegovog pristupa stvorila je složene odnose između vlasti i studentskog pokreta.
Osim političkog angažmana, Tito je također poticao kulturne i umjetničke aktivnosti među studentima. Organizirane su razne manifestacije, festivali i događaji koji su omogućili studentima da iskažu svoj talent i kreativnost. Ovaj aspekt Titoovog pristupa studentima bio je važan jer je omogućio mladima da se izraze i razvijaju svoje sposobnosti.
U konačnici, Tito je prepoznavao da su studenti važan faktor u društvu i da njihova energija i ideje mogu donijeti promjene. Njegov odnos prema studentima bio je kompleksan, obilježen i podrškom i represijom. Ova dinamika, koja se razvijala tijekom njegovog vladanja, oblikovala je ne samo studentski pokret, već i širu političku sliku Jugoslavije. Danas, nakon svih promjena koje su se dogodile, Titoov odnos prema studentima ostaje zanimljivo i važno poglavlje u povijesti Hrvatske i bivše Jugoslavije.
