Tradicionalni engleski ples, poznat i kao ‘English Country Dance’, obuhvaća raznolike stilove plesanja koji su se razvijali kroz stoljeća u različitim dijelovima Engleske. Ova vrsta plesa ne samo da predstavlja dio engleske kulturne baštine, već i način okupljanja zajednice, izražavanja radosti i održavanja tradicija. U ovom članku istražit ćemo povijest, stilove, te društvene aspekte tradicionalnog engleskog plesa.
Povijest tradicionalnog engleskog plesa može se pratiti unatrag do srednjeg vijeka, kada su plesovi bili jednostavni i izvedeni u krugu. Kako su se vremena mijenjala, tako su se mijenjali i plesovi. Tijekom 16. i 17. stoljeća, plesovi su postali složeniji, a razne vrste plesova, poput ‘allemande’, ‘courante’ i ‘sarabande’, postale su popularne na dvorovima i među plemstvom. Ovi plesovi često su imali svoje specifične korake i ritmove, a izvođeni su u paru ili grupama.
Jedan od najprepoznatljivijih oblika tradicionalnog engleskog plesa je ‘Morris dance’. Ovaj ples obično se izvodi u grupama, a plesači su često obučeni u tradicionalne kostime koji uključuju šarene trake, šešire i zvončiće. Morris plesovi često uključuju pomične korake, skakanje i udaranje štapovima ili maramicama, a tradicionalno su se izvodili na otvorenom, na trgovima ili tijekom festivala. Ova vrsta plesa simbolizira plodnost i proslavu dolaska proljeća, a povezana je s brojnim ritualima i običajima.
Osim Morris plesa, postoji i ‘English ceilidh’, koji se obično izvodi uz pratnju žive glazbe. Ceilidh plesovi su često veseli i energični, a uključuju jednostavne korake koje je lako naučiti. Ovi plesovi su idealni za sve uzraste i obično se izvode na društvenim okupljanjima, vjenčanjima i drugim proslavama. Glazba koja prati ceilidh plesove obično je tradicionalna, s instrumentima kao što su violina, harmonika i bubnjevi. Plesači se često mogu pridružiti bez prethodnog iskustva, što doprinosi opuštenoj atmosferi i zajedništvu.
Jedan od ključnih elemenata tradicionalnog engleskog plesa je njegova uloga u očuvanju zajednice. Ovi plesovi često su se izvodili u lokalnim zajednicama, a sudjelovanje u njima jačalo je socijalne veze i poticalo zajedništvo. Tijekom godina, tradicionalni plesovi su se prenosili s generacije na generaciju, a mnogi su ljudi još uvijek aktivni u očuvanju tih običaja. U današnje vrijeme, mnoge organizacije i plesne grupe održavaju radionice i tečajeve kako bi podučili nove generacije ovim tradicionalnim plesovima.
Osim što pomažu u očuvanju tradicije, tradicionalni engleski plesovi također imaju brojne fizičke i mentalne prednosti. Plesanje je oblik tjelesne aktivnosti koji poboljšava ravnotežu, koordinaciju i fleksibilnost. Također, plesanje u grupi može poboljšati raspoloženje i smanjiti stres, dok istovremeno potiče socijalnu interakciju i prijateljstvo. Ova vrsta tjelesne aktivnosti pogodna je za sve uzraste i razine kondicije, što je čini dostupnom svima koji žele sudjelovati.
U posljednjih nekoliko godina, tradicionalni engleski ples doživio je obnovu interesa, osobito među mlađim generacijama. Mnoge plesne grupe i organizacije promoviraju ove plesove putem društvenih mreža, festivala i drugih kulturnih događanja. Ova obnova interesa omogućava očuvanje tradicije, ali i prilagodbu plesova modernim vremenima i ukusima.
U zaključku, tradicionalni engleski ples predstavlja neizostavni dio engleske kulturne baštine, koji ne samo da nas povezuje s prošlošću, već i jača zajednicu i promiče zdrav način života. Bilo da se radi o Morris plesu, ceilidh plesovima ili drugim oblicima, ova vrsta umjetnosti nudi nešto za svakoga i zaslužuje da se njeguje i očuva za buduće generacije.
