U pravnom okviru Republike Hrvatske, pravo služnosti predstavlja jedan od važnih instituta koji se koristi u imovinskom pravu. Pravo služnosti je pravo koje omogućava jednoj osobi (služnostniku) korištenje dijela nekretnine koja pripada drugoj osobi (služitelju) na način koji je definiran ugovorom. Ovaj oblik prava ne samo da osigurava određenu fleksibilnost i mogućnost korištenja imovine, već također stvara obveze za obje strane koje su uključene u ugovor.
Ugovor o pravu služnosti može biti temeljen na različitim osnovama, a najčešće se koristi za prolaz, korištenje vode, postavljanje vodovodnih ili električnih instalacija, te slične svrhe. U tom smislu, pravo služnosti može se smatrati oblikom prava koji omogućava praktično korištenje nekretnina u skladu s potrebama suvremenog života.
Jedna od ključnih karakteristika prava služnosti je ta što ono ne može postojati bez služitelja. To znači da prava služnosti ne mogu postojati bez nekretnine na kojoj se ona ostvaruje. Na primjer, ako imate pravo služnosti na zemljištu susjeda za prolaz do vaše nekretnine, to pravo ne može postojati bez postojanja te susjedne nekretnine.
U pravilu, pravo služnosti se može steći ugovorom, nasljedstvom ili sudskom odlukom. Ugovor o pravu služnosti mora biti jasno definiran, uključujući sve relevantne uvjete kao što su opseg prava, način korištenja i trajanje prava služnosti. U većini slučajeva, ugovor se sastavlja u pisanom obliku i potpisuje od strane obiju strana kako bi imao pravnu valjanost.
Jedan od važnih aspekata ugovora o pravu služnosti je da se on može ograničiti vremenski. Na primjer, može se odrediti da pravo služnosti traje određeni broj godina ili do ispunjenja određenog uvjeta. Također, pravo služnosti može biti i bezvremensko, što znači da se može prenositi na buduće vlasnike nekretnine.
Pravo služnosti može biti i teret za služitelja. Naime, služitelj je dužan poštovati pravo služnosti i ne smije ometati služnostnika u ostvarivanju njegovih prava. U slučaju da dođe do povrede prava služnosti, služnostnik ima pravo zahtijevati od služitelja da prestane s tim ponašanjem, a u nekim slučajevima može zatražiti i odštetu.
Osim ugovornih prava, postoje i zakonska prava služnosti koja se temelje na zakonu, kao što su prava prolaza ili prava na vodu. Ova prava se obično dodjeljuju kako bi se osigurao pristup nekretninama ili važnim resursima. U tom smislu, zakonodavstvo Republike Hrvatske također prepoznaje potrebu za zaštitom prava služnosti, što dodatno osnažuje ovaj pravni institut.
Važno je napomenuti da pravo služnosti ne predstavlja vlasništvo nad nekretninom, već pravo korištenja. To znači da služnostnik ne može prodati ili na drugi način prenijeti to pravo bez suglasnosti služitelja. Ova karakteristika prava služnosti čini ga posebnim oblikom prava u hrvatskom pravnom sustavu, koji je usmjeren na zaštitu interesa svih strana uključenih u ugovor.
U zaključku, ugovor o pravu služnosti predstavlja značajan alat u upravljanju nekretninama u Republici Hrvatskoj. Osigurava ravnotežu između prava vlasnika nekretnina i potreba drugih osoba koje žele koristiti te nekretnine. Kroz pravilno sastavljene ugovore i poštivanje zakonskih odredbi, pravo služnosti može postati funkcionalan i koristan instrument u svakodnevnom životu.
