Peter Singer, australski filozof i etičar, poznat je po svojim radovima o utilitarizmu, posebno u kontekstu moralne filozofije i etike životinja. Utilitarizam je etička teorija koja sugerira da je ispravno djelovanje ono koje maksimizira sreću ili dobrobit za što veći broj ljudi. U ovom članku istražit ćemo Singerovu verziju utilitarizma, njegove ključne aspekte, kao i kritike koje su se pojavile u vezi s njegovim idejama.
Jedan od temelja Singerove filozofije je ideja da moralne odluke trebaju biti vođene posljedicama akcija. On se zalaže za tzv. „proračunsku etiku“, gdje se smatra da je potrebno izračunati posljedice svojih djela i odabrati one koje donose najveću korist. Ova ideja se temelji na filozofiji Jeremyja Benthama, jednog od osnivača utilitarizma, koji je vjerovao da je ispravno ono što donosi najveću sreću najvećem broju ljudi.
Međutim, Singer nadopunjuje klasični utilitarizam svojim naglaskom na jednakost i prava životinja. On tvrdi da bi moralna zajednica trebala uključivati ne samo ljude, već i druge osjetljive vrste, poput životinja. U njegovoj knjizi „Oslobođenje životinja“ iz 1975. godine, Singer postavlja temelje za etički tretman životinja, ukazujući na to da je njihovo sposobno osjećanje patnje i užitka razlog zašto bi trebali biti uključeni u moralne razmatranja.
Jedan od ključnih pojmova u Singerovoj verziji utilitarizma je „prošireni krug“. Ova ideja ukazuje na to da bi ljudi trebali proširiti svoje moralne obaveze izvan vlastite zajednice ili vrste. Singer argumentira da je potrebno uzeti u obzir interese svih bića koja mogu osjećati, a ne samo ljudske. Ovo dovodi do njegovih stavova o pravima životinja, kao i o pitanjima poput globalne siromaštva i humanitarnih kriza.
Singer također ističe važnost racionalnosti u moralnim odlukama. On vjeruje da bi moralne odluke trebale biti vođene razmišljanjem i analizom, a ne samo osjećajem ili tradicijom. To znači da bismo trebali preispitati svoje stavove i navike, posebno kada se radi o pitanjima poput konzumacije mesa ili doniranja novca za humanitarne svrhe. Prema Singeru, moralna odgovornost zahtijeva aktivno sudjelovanje u smanjenju patnje i promicanju sreće, što može uključivati donošenje teških odluka o vlastitim navikama i stilovima života.
Jedna od najpoznatijih Singerovih tvrdnji odnosi se na etiku doniranja. U svom eseju „Famine, Affluence, and Morality“, Singer argumentira da bi bogati ljudi trebali donirati značajan dio svog prihoda kako bi pomogli onima koji pate od gladi i siromaštva. On predlaže da bi ljudi trebali živjeti na razini koja im omogućuje da zadovolje svoje osnovne potrebe, a sve što nadmašuje tu razinu trebali bi donirati. Ova ideja izaziva mnoge etičke i praktične rasprave, uključujući pitanje koliko je novca „dovoljno“ za osobnu udobnost i koliko bi ljudi trebali biti spremni žrtvovati za pomoć drugima.
Kritičari Singerovog utilitarizma često ističu da njegova etika može dovesti do nehumanih ili neetičnih odluka. Na primjer, neki tvrde da bi stroga primjena utilitarističkih načela mogla opravdati žrtvovanje manjina u ime većine. Ova vrsta kritike naglašava napetost između utilitarizma i drugih etičkih teorija koje naglašavaju prava pojedinaca ili moralne obaveze prema određenim grupama.
U zaključku, Peter Singer predstavlja značajan doprinos utilitarizmu kroz svoje ideje o etici životinja, proširenim moralnim krugovima i etici doniranja. Njegova filozofija izaziva nas da preispitamo naše moralne vrijednosti i odgovornosti prema drugima, kako ljudima tako i životinjama. Iako se suočava s kritikama, Singerov utilitarizam i dalje ostaje relevantan i utjecajan u suvremenim etičkim raspravama.
