U Federaciji Bosne i Hercegovine, zakon o etažnom vlasništvu predstavlja jedan od ključnih pravnih okvira koji reguliraju odnos među suvlasnicima zgrada i stanova. Ovaj zakon osmišljen je kako bi se zaštitila prava i interesi svih suvlasnika te kako bi se omogućila pravilna upotreba i održavanje zajedničkih dijelova zgrade. Etažno vlasništvo, kao pravni institut, omogućava pojedincima da postanu vlasnici određenih dijelova zgrade, dok istovremeno dijele odgovornost za zajedničke prostore.
Osnovni cilj zakona je uspostaviti jasna pravila koja će olakšati suživot među vlasnicima, a ujedno osigurati pravnu sigurnost. Prema ovom zakonu, svaki suvlasnik ima pravo na svoj dio nekretnine, koji može biti stan, garaža ili drugi prostori unutar zgrade. Također, suvlasnici su obavezni sudjelovati u troškovima održavanja zajedničkih prostora, kao što su hodnici, liftovi, krovovi i drugi dijelovi zgrade koji se ne mogu pripisati isključivo jednom vlasniku.
Zakon o etažnom vlasništvu također propisuje način upravljanja zgradama. Naime, suvlasnici mogu formirati upravni odbor koji će brinuti o zajedničkim poslovima i donošenju odluka koje se tiču održavanja zgrade. Ovaj odbor može biti izabran na godišnjim sastancima suvlasnika, a njegovi članovi su odgovorni za upravljanje financijama i organizaciju potrebnih radova. Članovi odbora moraju biti transparentni u svom radu i redovito izvještavati ostale suvlasnike o stanju zgrade i troškovima.
Jedna od važnih stavki zakona je i regulacija prava i obaveza suvlasnika. Svaki vlasnik je dužan pridržavati se kućnog reda, što uključuje zabranu izvođenja radova koji bi mogli ugroziti sigurnost zgrade ili uzrokovati štetu drugim vlasnicima. Također, zakon propisuje da suvlasnici ne mogu neovlašteno koristiti zajedničke prostore za osobne potrebe, osim ako je to prethodno dogovoreno.
U slučaju nesuglasica među suvlasnicima, zakon predviđa mehanizme za rješavanje sporova. Suvlasnici se potiču na pokušaj mirnog rješavanja svojih razlika, a ako to nije moguće, mogu se obratiti nadležnom sudu. Ovaj pristup omogućava da se problemi riješe pravnim putem, čime se osigurava zaštita prava svih strana. Također, zakon naglašava važnost postojanja pravilnika o kućnom redu, koji dodatno definira prava i obaveze suvlasnika unutar zgrade.
Važno je napomenuti da zakon o etažnom vlasništvu u Federaciji BiH također uključuje odredbe koje se odnose na prava vlasnika prema trećim osobama. Na primjer, suvlasnici imaju pravo na tužbu protiv onih koji ne poštuju pravila etažnog vlasništva, što dodatno štiti njihove interese. Ovaj aspekt zakona doprinosi većem osjećaju sigurnosti među vlasnicima, jer znaju da mogu poduzeti pravne korake ako dođe do kršenja njihovih prava.
U praksi, primjena zakona o etažnom vlasništvu može biti izazovna, posebno u starijim zgradama gdje su odnosi među suvlasnicima već uspostavljeni. Međutim, zakon nudi okvir koji može pomoći suvlasnicima da se dogovore i pronađu rješenja za zajedničke probleme. U tom smislu, važno je educirati suvlasnike o njihovim pravima i obavezama kako bi se izbjegle nesuglasice i osigurao harmoničan suživot.
Kada se govori o financijskim aspektima, suvlasnici su dužni uplaćivati zajedničke troškove održavanja, što može uključivati troškove za komunalne usluge, popravke i druge troškove povezane s upravljanjem zgradom. Ovaj sustav doprinosi održavanju zgrade u dobrom stanju i osigurava da svi suvlasnici imaju koristi od zajedničkog ulaganja.
Na kraju, zakon o etažnom vlasništvu u Federaciji BiH predstavlja važan instrument za osiguranje prava suvlasnika i reguliranje odnosa unutar zgrada. Njegova pravilna primjena može značajno doprinijeti poboljšanju kvalitete života u stambenim zgradama, osiguravajući jasne smjernice za upravljanje i održavanje zajedničkih prostora. Kako bi se postigao željeni cilj, neophodno je da svi suvlasnici budu informirani i angažirani u procesu upravljanja svojom imovinom.
